Jučer ujutro bila je zadnja epizoda Inspektora Morsea.
Čudnovati uglađeni englez konačno je izgubio bitku protiv vlastitih slabosti.
Kroz šokantnu i prekrasno prikazanu, dijamantno dramatiziranu nisku okolnosti brilijantni detektiv oprostio se od gledateljstva i zaokružio ciklus svojih slučajeva maestralno spajajući neosobno i osobno u posljednjem slučaju, u posljednjoj gesti - umiranju.
Tako tragično.
Tako obično.
Tako tragično.
Osim osobne očaranosti engleskom dramatizacijom, pitate se, zašto ovo pišem?
Samo malo, sad ćemo doći do toga.
Sasvim kratko prije samog kraja, serija prikazuje Morsea koji u javnosti, rekli bi, na cesti, doživljava srčani udar. Hoda teturavo i usporeno, očiju iskolačenih iz duplji, svjetloplav u licu, bez daha, hropteći i držeći se desnom rukom za grudi....
...dok pored njega prolazi koloplet ljudi koji pogledavajući ga, neki izravno, a neki krajičkom oka, razgovaraju i pitaju se međusobno:
- Što mu je?
- Je li pijan?
- Pa malo je rano u danu za biti toliko pijan.
- Koji čudak!
bez da je ijedan od njih stao, pomogao mu ili pitao:
- Gospodine, da li vam je dobro? ili - Trebate li pomoć?
Intermezzo:
Prije mnogo godina šetala sam s mamom Trešnjevačkim placom kad je ispred nas, ni metar daleko, pao mrtav čovjek.
Slučajno smo se tamo zatekle hodajući u smjeru suprotnom od njegovog tako da smo vrlo jasno, dok se to događalo gledale ravno u njegovo lice. Činilo se da malo šepa, lagano se spotiče i lice mu je ispunio izraz posvemašnjeg iznenađenja. Kroz njegov pad do zemlje, koji mi se i danas čini kao usporeni film, lice mu je potpuno poplavilo i udario je u tlo teško i s potmulim zvukom razbijanja glave o asfalt koje se činilo kao zvuk udaranja velike glavice kupusa o beton. Nije bilo krvi. Samo tišina.
Tišina koja se činila kao da se proteže satima.
Ljudi su se strčali, i mi među njima. Vikanje i pipanje. Pozivanje hitne. Policija. Razlaz.
Kraj intermezza.
Vratimo se Morseu.
Ima situacija kad se stvarno ne može učiniti ništa za umiruću osobu. Kada im ni sva pitanja "Gospodine jeste li dobro?" i "Mogu li vam pomoći?" na svijetu više ne mogu pomoći.
Ali to ne znači da ne trebamo pitati.
Ili da ta pitanja ne bi mogla pomoći NAMA.
*U naslovu je preporuka za čitanje: Erich Maria Remarqe - All Quiet on the Western Front.
Post je objavljen 06.08.2007. u 11:20 sati.