Nikad nisam obećavala snopove svjetla ni sunce svaki dan... dala sam sve što sam imala-i dobro i loše.
Pomozi mi da siđem s krivog oblaka jer ja ne pripadam ondje. Rođena sam da griješim, a najveća pogreška mi je-biti čovjek-biti ja. Ali pogledaj me na način na koji stvarno jesam... I možda ćeš me, ne shvatiti-samo prihvatiti. Jurim kroz maglovite dane nagluhe želje... koja ne želi čuti kad ju netko poželi. Nestajem kroz tunele bez zvjezda. Naginjem se kroz prozore prkoseći zabranama... povlačim konce protiveći se zakonima... derem se kućnom redu pred vratima. Ispadam, posrćem, padam... u borbi sa životom. Ne biti na oprezu-kao kad igraš društvenu igru. I gubiš.
Post je objavljen 06.08.2007. u 11:12 sati.