Kako sam podijelila dečke u tri skupine - dečke, prijelazne dečke i ljubavi, tako, dakle, mogu podijeliti i bivše, nema razlike. No, što kad bivši opet postane sadašnji? Je li to pametno? Opet se vratit u firmu u kojoj si dao otkaz, ne? Ne znam, ali viđam se već mjesec i pol sa bivšim, i baš s tim jednim je neka čudna priča, uvijek se za njega na početku tako zapalim da sam čak i sigurna da se želim jednog dana udat za njega, a već za kratko vrijeme - led ledeni... Je li to zato što sam već bila s njim, znam kako diše, što misli, osjeća, ...
pa, eto, dosadi brzo... Trebalo bi stavljat veto na bivše dečke, mislim, valjda su s razlogom bivši. Da je bilo dobro, nikad taj dečko ne bi ni postao bivši, a kad jednom postane, čemu se vraćat na staro ? Gdje je tu smisao, gdje se gubi, i jel bi uopće trebalo biti smisla u ljubavi?
Ne žalim se, lijepo je. Lijepo je vratiti se na staro, ljubit usne koje znaš kako ljube, uživat dodire već znanih ruku, gledat već poznate oči, leći u stari zagrljaj.. Da, ima to svojih prednosti, no kolike su šanse da opet krene, opstane, postane, kako god, nešto.
Ali, ruku na srce, kako god ja to okrenula, nosim iznošeno, koristim potrošeno....
Post je objavljen 05.08.2007. u 18:57 sati.