Marketing
... mali noćni izviđači....
Pozdrav svima...
od onih koji su s nama pa do onih koji plivaju našim prekrasnim Jadranom.
Pa eto što napisati u ovakvom razdoblju kada se apsolutno ništa ne događa.
Laktec nam se potpuno opustošio. Ionako nas ima malo, ali sad nas skoro možete na prste prebrojati.
Svi su spakirali svoje kofere i odselili se na Jadran. A mi obični smrtnici koji se vesele kad more vide na televiziji, prisiljeni su pronači način kako ne umrijeti od dosade.
Treninzi su ravni nuli, društvenih događaja je jako malo, a i sve manje je vatrogasnih vježbi.
No ipak u subotu je delegacija otišla kod naših prijatelja u Kostanjevac, na Žumberak i vjerujemo da im je bilo jako zanimljivo.
A mi, koji održavamo Laktec na životu, umjesto izlaska, odlučili smo napraviti dobru zabavu na našem igralištu iliti Ledini.. 
Dogovor je pao iznenada, a to onda i ispadne najbolje. Podjelili smo funkcije od kojih su jedni bili zaduženi za nabavku mlečeca (kukuruza), drugi za drva, a treći za lagano osvježenje odnosno, vodu.
I dok su jedni radili, mi ljenčine smo ih čekali na stanici i smišljali gdje ćemo zapaliti vatru, a da nam netko od lokalnog stanovništva ne pozove policiju i vatrogasce. Iako za vatru nije bilo problema, jer ipak smo mi svi vatrogasci.
Nakon kratkog premišljanja oglasio se i zvuk motora koji je u sebi skrivao slasne, ali još sirove mlečece. 
Po mrklom mraku, krenuli smo na ranije spomenuto mjesto. Mjesec nam je osvjetljivao pute, a i mobiteli su malo pomagali. Ali ipak bez svjetla, strah od svakakvih gmazova, ponajprije zmija, pa i od čudnih ljudi bio je veći. No uspjeli smo odabrati savršeno mjesto i upaliti pravu malu logorsku vatricu. 
Iako se vatra još nije dobro ni razgorila, svi smo brže bolje nataknuli svoje mlečece na štapove i bacili ih u vatru. 
.Večina se gurala zauzeti svoje mjesto sa svojim mlečecom na žaru i naravno od ludih provala i zezancije neki su i zaboravili na svoju „hranu“, no ipak rezultat svega je bio jakoooo finiiii 
A dok su naši mlečeci već bili pečeni, trebalo ih je brže bolje pojesti da ih ne ukradu nepoželjni gosti. A to je toliko brzo bilo, da su si neki skoro i zubiće pojeli... 
Logorska vatrica i mrak oko nas bili su pravo okruženje za početak kruženja strašnih priča. Pa tako dok smo se mi pokušavali fino najesti, posjetili su nas i razni duhovi, čovjek bez glave i ruka koja šeće okolo.
I prije nego smo se u ranim jutarnjim satima razbježali svojim kućama potrebno je bilo i ovjekovječiti spomenuti događaj.
Idući tjedan nas očekuje jedna zanimljiva vatrogasna vježba o kojoj više u drugom postu.. a do tada budite svi dobri i pozdravljeni...
Pusa 
od lady di 
i Ančike
...
Post je objavljen 05.08.2007. u 18:20 sati.