U najljepšoj molitvi,
Isus nas uči moliti:
"i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga",
što upućuje na dane kušnje,
dane posebne Božje blizine,
dane kada trpimo ali i rastemo,
te se tako otvaramo Božjoj ljubavi.
Zato, iskustvo kušnji na koncu rađa mirom.
Kušnja je Očev zov zalutaloj djeci - vrati se,
stoga je kušnja, ispit a ujedno hod ka miru i Ljubavi.
Kušnje su ujedno i prigode u kojima možemo
pokazati i dokazati svoju vjernost Gospodinu.
Sve što nam se događa Bogu je poznato,
i ne događa nam se ništa bez volje njegove.
Trpljenje nanosi bol i patnju, iskušava nas,
u školi u kojoj nas Bog vodi, odgaja i jača,
da se ne uljuljamo u svojim uspjesima,
da se ne izgubimo na svojim putevima.
Kušnje odgajaju jer čiste ljudske nakane,
one su poziv da se vratimo i otvorimo Bogu.
Na putu mira, kušnje se pobjeđuju molitvom,
te se u ljubavi prije ili poslije sve okreće na dobro.
Gospa kao majka i učiteljica, poručuje;
da ne raspravljamo zašto je to tako, nego
pokazuje put i ono dobro koje odatle dolazi.
Bog nas kuša kroz svakodnevne poslove,
zato Majka poziva na molitvu i strpljivost,
kako bi u miru i ljubavi nadilazili sve kušnje,
jer se sve kušnje mogu pobjediti molitvom.
a iz svega u čemu nas Bog kuša, treba
izlaziti otvoreniji, ljubavi i volji njegovoj.
Dakle: "Smatrajte potpunom radošću, braćo
moja, kada upadnete u razne kušnje, znajući
da kušnje vaše vjere stvaraju postojanost!
Samo neka ta postojanost urodi savršenim
djelom da budete savršeni i neporočni;
bez ikakvih nedostataka!" (Jak 1-2-4)
Post je objavljen 05.08.2007. u 17:52 sati.