Marketing
mrzim ritam
nije mi jasno kako glazbene recenzije mogu biti TOLIKO loše
nije mi jasno kako je itko sposoban toliko patetike i klišejiziranih izraza smjestiti u 3 kartice bez da se rasplače nad vlastitom retardiranošću
mislim nije mi jasno
kako me svaki svakcati put
uspiju tolko raspizdit
da mi počne bit zlo od zgađenosti
kako svaki svakcati put otkriju koje albume sam voljela taj mjesec
i smisle najgadnije načine da im ih pokvare
zapravo me nije bilo briga sve do ovog-
kad me frend nazvo i reko da mi je national u ritmu
ja sam kupila večernji i sjala od sreće da će ljudi koji čitaju večernji dobit priliku vidjeti koliko je to dobar bend i možda čak skinuti "boxer" i možda možda će national postati mrvu popularniji
to je bilo prije nego što sam shvatila da sviraju u ksetu naravno al nema veze jer ću prva kupit kartu i doć dan prije da mogu stojim tolko blizu da vidim kapljice znoja oko mattovih očiju dok pjeva slow show i onda ću počinit ritualno samoubojstvo i umrijet sretna
ali to sad nije bitno
bitno je da je 876847368723648736 ljudi šta nikad nije čulo za national imalo priliku pročitat apsolutno najlošiju recenziju koju sam ikada pročitala koja je toliko iztrivijalizirala pojam glazbe općenito a pogotovo the national sam po sebi i prikazalo ih kao uzvišeni bend a "boxer" kao remek djelo, čemu se inače nebi protivila, ali način na koji su to učinili je bio toliko oduran da sam narednih mjesec dana svaki put kad bi ga slušala samo imala bek-flešove na tu prelošu recenziju i osim toga nisu pružili nikakav konkretni dokaz da su national to što jesu što ih je još više degradiralo i izpateiziralo da sam ja jednostavno morala tu recenziju izrezat i spalit ali sam se onda predomislila pa ju ostavila za nošenje uokolo i pokazivanje na kojoj je razini naša nacionalna svijest o glazbi i kreativnom izražavanju općenito.
idući put kad me ritam raspizdio je bio kad su objavili kakti "biografiju" boba dylana sa 93479324879238749743 u potpunosti netočnih podataka, od godina izlazaka albuma, do imena albuma, mjesta rođenja dylana, i tako dalje i tako dalje.
osim toga su ga nazvali "glasnogovornikom generacije" i uz to spomenuli da dylan priznaje da je glasnogovornik generacije što je apsolutna nevažna glupost suprotna istini jer je dylan 97898374982374894 puta rekao da mrzi kad ga ljudi tako nazivaju i da nema veze s tom generacijom i da joj nije ni glasnogovornik ni predvodnik. štoviše, dylan je mrzio hipičiju i sve debile 60ih.
onda nisam viđala ritam ali sam u podsvijesti imala neki loš predosjećaj sve do danas
i ovog
"kako zaustaviti krv u žilama". pa mislim koji kurac.
taman kad sam zavoljela olta i razvila opsesiju sa pioneer to the falls, heinrich maneuver, mammoth, lighthouse, oni objave ovo sranje.
zar nemaju srama. primorena sam prepisat cijelu recenziju da vidite
KAKO.JE.JEBENO.RETARDIRANA. čim sam vidla naslov sam znala da je ovo biser.
al ozbiljno-
"Puno je lijepih riječi napisano o Interpolu, toliko puta je ponovljeno da su tako dobri da nije važno kolko kopiraju joy division, no oni nikako da se nasmiju. Ništa. Niti jedan smiješak. Uvjeravaju nas da ne postoji niti jedna trunčica vedrine u njihovom opusu, stavu, na njihovim licima, a vjerojatno ni u srcima. Sa svom tom tugom i boli napravili su još jedan dobar album, te je OLTA emocionalno, ali i profesionalno putovanje. Za njega ne treba putovnica već samo razumijevanje za umjetničko prenemaganje, emocionalni nemir, poletnu no tamnu atmosferu, detaljno ukrašene aranžmane i činjenicu da je treći album Interpola dosta sličan prethodnicima. I dalje su ovdje jasne i oštre gitare, moćan bas, sneni vokal, i motivi smrti i tuge, ali sve je podjednako i nema hita koji bi na trenutke zaustavio krv u žilama. Mrak su ukrasili do savršenstva dok se zvuk kroz njega jedva probija. Vokal diktira atmosferu, a baza njihovih obožavatelja svakim danom je sve veća. Trud se isplatio, smjer je uzlazan, ali svjež pristup bi dobro došao."
koja.gomila.sranja.
JESTE VI IŠTA SHVATILI IZ OVE RECENZIJE?
osim naravno da je interpol gothic doom metal bend.
isuse kako je krivo. kako je recenzija kriva. i smiješna. i tužna. plače mi se.
hahah motivi smrti
prepun ih je
nemir
poletno no tamno
KAT.D.KREP.
zapravo je smiješno :(
albumi osimi olta koje je ritam onečistio ovaj mjesec:
justice:cross, new young pony club: fantastic playroom, spoon: ga ga ga ga ga
e i još nešto
taman kad sam skinula gagagagaga, pročitala sam ovo.
ova recenzija je još smiješnija.
(spoon: ga ga ga ga ga)
"jedan GA je za jednostavnost koja je prekrasna i kroz čiju je ljepotu lako reći najteže stvari. drugi GA je za melodije koje opijaju detaljima i manjkom pretencioznosti. treći GA namijenjen je opsesiji današnjicom, čistoći linija, elegantnosti rukopisa (AHAAHAHA), a četvrti GA povezuje vokal sa instrumentima na putu do sjajne atmosfere. peti GA namijenjen je za ukuppan dojam, a kad bi se udružile CSI ekipe new yorka, las vegasa, miamija i zagrebačka policija, ne bi našle nijedan dokaz tome da GAGAGAGAGA nije izvanredan album."
ovo zadnje me ubilo. osjećam se ko u 4.razredu kad je učiteljica uvijek odabirala sastavke koje da stavi u školski list.
cijenila se patetika, besmislenost, riječi bez težine i po mogućnosti retardirani autor.
kako jebeno nepravedno. kako nam očajno treba normalni glazbeni časopis.
i onda sam pomislila- isuse sad kad mi zgade i radiohead.
kad ono- tam TAM tamm
TOP 10 KONCERATA KOJE ŽELIMO
1.radiohead
isuse dovoljno je da ih samo spomenu i osjećam tolku uznemirenost da je to zabrinjavajuće
Post je objavljen 05.08.2007. u 13:56 sati.