Marketing
Ne prodajem nasmješenog psa
Dragi dnevniče
Kako su ljudi okrutni. Ne shvaćam zašto neki ne vole pse kada su to ljupke i umiljate životinje. Jutros sam izveo svog njemačkog ovčara Flexa u šetnju parkom. Ali...neznam dali on zaslužuje epitet "njemački ovčar" jer sam ga kupio u Bosni od čovjeka koji se predstavio kao Šaki i uopće ne liči na ovcu(Flex, ne Šaki.). Bilo je malo tužno dok mi je Šaki objašnjavao svoj nadimak. Naime u ratu je ostao bez šake pa su ga kolege suborci prozvali Šaki. Nimalo smiješno. No da se ja vratim na temu...
Jako se ponosim svojim psom. Preživio je 4 udara automobila, 5 pokušaja trovanja, bedrenicu i napad polarne medvjedice jedne vruće ljetne noći. Čak smo i jednom zajedno prisutstvovali pucnjavi ispred narodnjačkog kluba Cacapulco (ne pitajte šta smo tamo radili u 3 ujutro). No sve to ga nije pripremilo za ono što se danas dogodilo.
7 sati, jutro ulazi u moju sobu. Uzimam uzicu i vodim Flexa u park u koji je inače zabranjen pristup psima (pravila su tu da se krše). Šetali smo pored pješčanika u kojem su se igrala djeca. Gledali su nas učima velikim poput Sunca i zavidjeli nam na našoj sreći.
"Flex! Napad bjesnoćom!" - zaderao sam se Flexu i pokazao prstom prema djeci! Oni su počeli brže kopati onim malim lopaticama nebi li na brzinu napravili minijaturne katakombe u koje će se sakriti pred napadom bijesnog psa. Hahaha, happy time:)!
Nastavili smo šetnju. Sunce nas je obasjavalo svojom svjetlošću dok su nam fotoni polako ali sigurno stvarali rak kože. Uživali smo, Flex i ja. Sve dok nije došla ona - Baba Gabra. Gabra je stara nadrkana baba koja nema pametnijeg posla nego se cijeli dan vozikat autobusom po gradu i srat drugim ljudima. Desna noga joj je pokidana pa ima štap na koji se oslanja dok hoda. Nosi crni baloner i crni šešir. Malo podsjeća na Gestapo pa ju ja od milja zovem Von Smallhausen.
"Von Smallhausen! Ugodnog li iznenađenja!!" - pozdravih ja babu Gabru
"Damire158!! Zabranjen je pristup psima u ovaj park!!"
"Pa šta onda vi radite ovdje?" - uzvratim ja domišljato aludirajući na njenu sličnost sa Flexom
"Jebem ti familiju da ti jebem!!" - bezobrazno opsuje ona
"Kako vam nije vruće ispod tog crnog kožnog balonera baba Gabro?" - podjebavah ju lagano
"A kako tebi nije vruće ispod 100 kila sala?" - nisko, nisko...
Naše podjebavanje je trajalo još nekih 20-tak minuta kada se pojavio policajac. Zahtjevao je da maknem Flexa iz parka i još mi pokušao naplatiti kaznu od 100 KM (zato što je Flex bosanskog podrijetla). Flex je skočio na njega i počeo mu gristi sve ekstremitete dok se Von Smallhausen trijumfalno smijao.
"Ne Flex!! Ne!" - derao sam se ja bezuspješno.
Priveli su nas obadvojicu. Mama mi je platila jamčevinu i sad pokušavamo izvući Flexa van iz zatvora za pse. Držite mi fige!!
Post je objavljen 04.08.2007. u 12:49 sati.