Marketing
Kud jebote vrijeme mora da ide
Dva tjedna sam bauljao autom po Istri. Dva tjedna spavao kod raznih ljudi. Imao sam uvijek hrane, krevet, društvo. Dva tjedna sam se bezbrižno tuširao, a šatro sam klošario po svugdje. I onda dođem doma u mili li mi Zagreb i saznam da je tuš strgan. Mogu se kupat, ali tuš je strgan. To bi reklo da je alternativa tuširati se kantom koju napunim na pipi. Zajebano i dozlaboga smješno. Zbog nekong razloga kada se tuširam na taj način imam filing ko da me netko promatra, tipa ko Jason iz petka trinaestog i da će svako malo upast nutra sa sekirom i ubit me. Kuiš' ti. Samo zbog kante. Drugo, nevjerojatno je komplikovano oprat privatne djelove na taj način. Kombinacije sjedenja, naglod bacanja kante i kroničnog psovanja i eto, nakon pola sata napravio si ono kaj bi sa tušom u pet minuta. Svaki put kada izađem iz kade pomislim da sam možda trebao ostati u tom autu sa tim prijateljem u toj Istri. Da sam možda tek sad nepoznati u ovoj sredini. Da ovdje možda ne pripadam.
Vratio sam se u Zagrebi uspio se napit rakijom. Popio sam pola boce zadnjih zaliha alkohola na tom tulumu bivše li mi djevojke i otišao spavat na njen krevet. Netko me u pet ujutro ljubio u obraz i dovikivao «to ti je kad piješ rakiju». Zapravo nisam popio tako puno, njima se činilo jer je tako izgledalo. I meni je tako izgledalo. Ali nije sve onako kako izgleda.
Pola ljudi sa kojima sam se družio ovih par tjedana su i dalje na moru. Jedan od njih mi više nije prijatelj, makar izgleda kao da se situacija vraća na staro. Poslao mi je neke fotke koje vam neću postat jer bi ih onda trebao pogledati, a ne želim, jer će mi biti žao što nisam i dalje na Motovunu. Drugi frend je u selu od dvadeset ljudi na magistrali kraj izvora hladnih podzemnih voda koji čine more hladnim. Druga kompanjonka je u Rijeci sa rođacima gdje spava pod krovom i visi po netu. Oboje mi fale i imam dojam da falim i ja njima. Također imam dojam da će nas sve to proči i da ćemo zaboraviti na ovo ljeto čim ovo ljeto prođe sa obečanjem da će se vratiti čim jesen, zima i proljeće kažu svoje. Proljeće je već jako jako usamljeno.
Djevojka iz knjižare mi se nije javila, i nekako mi je drago pa ako ne radi ničega onda radi toga da mogu majci reć da fora iz seksa i grada ne drži vodu. Ne samo da se ona ne javlja već i moja žena također. Djevojke se meni ne javljaju, bez obzira na pravilo od tri dana. Djevojke koje mi se javljaju ostavljaju komentare na blog i nestaju bez traga. Tako to obično biva, razvesele me riječima i pobegnu. Veli moja majka, čije savjete zbilja previše slušam za jednog dvadesetogodišnjaka, da je to jer ja uvijek prebrzo zagrizem pa spomenute djevojke izgube poriv. Stoga ovaj put, draga misteriozna djevojko sa komentara, neću zagrist. Moj savjet ti je da me sljedeći put pozdraviš kad me vidiš na cesti, klubu ili gdje god i da me gledaš kako neuspješno ne grizem. No, drago mi je što si vidljela preko loše gramatike, neurotičnosti i kronične napaljenosti te da ti se i dalje sviđam no uvjeravam te, ja se uopće ne šalim. Moj mozak ovako razmišlja. Mene bi to strašilo. Jebem me, mene to i straši.
Post je objavljen 04.08.2007. u 18:08 sati.