Marketing
Putnik
Vidio sam ga pod starim mostom kako prostire svoju vreću za spavanje,nemarno otklanja smeće od sebe,pali cigaretu šibicama i otpuhuje dim u vjetar.Stavio je slušalice na uši i snom pravednika zaspao pod mostom.Nije mu smetala ni buka automobila iznad njega,škripanje kočnica i smrad benzina,čak mu ni veseli pijanci užarenih noseva nisu smetali dok su se slučajno spoticali o njega,samo bi ih iznenađeno pogledao i osmjehnuo im se te nastavio san...Probudio bi se rano ujutro,skupio svoj dom i nastavio koračati sve dalje i dalje.Volio je sjediti otvorenog kišobrana iako iz oblaka nije padala kiša i crtati gradske ulice,portrete ljudi i raznolike presvlake neba.Najviše od svega volio je more,zavodljiv ples valova koji su se u krugovima zalijetali u oštre stijene pod njegovim nogama i očajnički povlačili liječiti svoje rane u morskim dubinama.O smeđem konopcu na njegovu vratu visio je sitni zeleni kamen kojeg je pronašao dok je sklupčan ležao u vlažnoj ulici koja je zaudarala na plijesan,za njega je u svemu postojala ljepota...Znao je hodati satima dok ga noge ne bi izdale,padajući zadovoljan od umora na improviziranu postelju.Na njegovu licu uvijek je bio smješak,iako je bio sam ali ne i usamljen...Oko sebe je susretao poglede prepune čuđenja,gađenja ponekad i prijezira.Ljudi oko njega su mislili da je prosjak,kriminalac,nesretan,usamljen,prazan čovjek,ali on,on je bio smo putnik...
Post je objavljen 04.08.2007. u 15:11 sati.