„Dobivamo gotovo sve gradove“ M. Lugarić
„Za SDP u pravilu glasaju visokoobrazovani“ D. Vidović
Gledajući rezultate izbora, uistinu se čini tako jer SDP dobiva Zagreb, Rijeku i još neke veće gradove i neupućenom se promatraču (čitaj prosječnom Hrvatu) nameću te bombastične izjave sdpeovaca kao jedine valjane. Međutim ništa ne volim promatrati bez uzročno posljedične veze, tako ni ove konstatacije, pa me ponukalo da pokušam pronaći uzroke tome stanju! Ovdje neću iznositi globalno viđenje situacije, već ću govoriti o nekoliko slučajeva u mom gradu (koje osobno poznajem), a s kojima se mogu povući brojne paralele i u drugim gradovima u Lijepoj nam našoj.
Prije 62 godine, ili u poratnom razdoblju 1945. dvojica boraca NOB-a, jedan rodom iz jednog banijskog sela, jedan s papučkih obronaka ponad Požege dolaze s makedonskih jezera gdje su prali krvave ruke i pokušavali zaliječiti bolesnu psihu nakon događaja u kasno proljeće i ljeto iste godine. Useljavaju se u kuće ubijenih civila u centru grada, onih koji su tobože surađivali s okupatorima te su stoga morali biti pogubljeni, jer nijedan izdajica ne zaslužuje i nema pravo na vlastiti život. Oba su bila istaknuti partijski članovi, završili po ubrzanom programu osnovnu školu (jer su kad su se priključili u rat sa 19 godina bili nepismeni) a ubrzo potom završili fakultete, kroz 45 godina stjecali sebi i svojima, mahom nelegalno. Djeca su im završila ugledne fakultete i zaposlili se u državnim tvrtkama, koje su bile toliku uspješne da su 90-e dočekale sa zaduženjima nekoliko puta većim od vlastita temeljnog kapitala te neminovno nestale u vihoru privatizacije. Potom ti „direktori“ pokreću vlastite poslove, u to doba, enormnim kapitalom kojeg su zaradili „uspješnim“ poslovanjem koji ubrzo nestaju, također zbog iznimno „uspješna“ vođenja…
Zašto uopće govorim o ovim događajima i kakve veze oni uopće imaju s temom? Pa itekakve, ta gospoda direktori danas su istaknuti članovi socijaldemokratske partije, intelektualci i ugledni članovi društva. Kad uzmemo u obzir i brojne druge NOB-ovce koji se doseljavaju u gradove(izuzev Istre i Primorja), a uglavnom je riječ o polupismenoj populaciji (osim određenog postotka lijevih intelektualaca) iz nerazvijenih područja cijele bivše Juge i njihovu djecu i unuke, ne začuđuju rezultati koji se dobivaju. Jer parafrazirat ću izrjeku dr. Ive Banca koji kaže da SDP nije stranka programa i čak ukoliko se njihovi tradicionalni birači ne slažu s njihovim postupcima glasat će za nju jer je to „obiteljska“ stranka (doduše, mogla bi se povući paralela i s nekim drugim strankama, ali u ovom trenutku neću o tome). A kad samo malo promozgamo i pogledamo statistike koje će potkrijepiti rezultate našeg mozganja, situacije je sasvim drukčija, jer ne može se poistovjećivati gradska populacija s intelektualcima, niti intelektualci s ideologijom. Samo 7% ukupne populacije je visokoobrazovano, s tim da je u gradovima prosjek visokoobrazovanih oko 10%, dakle nije puno veći od prosjeka države, a još je zanimljivija činjenica da 60% visokoobrazovanih dolazi iz ruralnih sredina…
Čini mi se da ovim podatcima tvrdnje istaknutih članova partije padaju u vodi, te je prevlast u gradovima zasigurno posljedica nekog drugog uzroka, ako ne i onog kojeg sam naveo.
Post je objavljen 04.08.2007. u 16:06 sati.