Piše: JELENA VURAIĆ
RAZVOJ KOZARSTVA U MEĐIMURJU
O MEĐIMURJU
(dio teksta sa stranice Međimurske županije)
Smješteno na sjeverozapadu Hrvatske, prometno najpovezanijem dijelu s Europom
Međimurje je smješteno na dodiru dviju velikih reljefnih cjelina; Istočnih Alpi i Panonske nizine, na temelju čega su definirane dvije morfološke cjeline; brežuljkasto gornje (s najvišim vrhom Mohokosom 344,5 metara nadmorske visine) i nizinsko donje Međimurje. Zelenilo njene brežuljkaste i ravničarske unutrašnjosti presijecaju plavetnila stotinu manjih jezera i vodenih tokova te dva velika umjetna jezera HE Čakovec i Dubrava. Smješteno na sjeverozapadu Hrvatske, prometno najpovezanijem dijelu s Europom, omeđeno je prirodnim granicama-rijekom Murom na sjeveru i istoku i rijekom Dravom na jugu. Međimurje je smješteno u području umjereno tople, vlažne klime s dobro izraženim godišnjim dobima relativno vrućih ljeta, hladnih zima, brzim porastom temperatura u proljeće i povoljnim temperaturnim prilika u jesen.
Na površini od 730 km˛, u najgušće naseljenoj županiji Republike Hrvatske, živi u 3 grada (Čakovec, Prelog i Mursko Središće) i 22 općine, u prosjeku starosti 37,6 godina, 118 426 vrijednih Međimurki i Međimuraca.
Grad Čakovec upravno je kulturno i političko središte Međimurske županije, upravno-političke jedinice nastale konstituiranjem države Republike Hrvatske.
U 787 tvrtki ostvaruje prihod 8,2 milijarde kuna godišnje, 23,061 uposlenih u gospodarstvu, najviše u tekstilnoj, prerađivačkoj industriji i obrtu, trgovini, građevinarstvu, poslovanju nekretninama, poljoprivredi i turizmu.
Izuzetna blizina, cestovna (autocestom) i željeznička povezanost s Jadranom i europskim središtima daje Međimurju mogućnost razvoja, gospodarsko-turističke perspektive i primamljivost za potencijalne ulagače u razvoj tehnologija i gospodarskih grana bliskih našem krajoliku.Ona se očituje i u očuvanim prirodnim i izgrađenim resursima visoke kvalitete podzemnih pitkih i termalnih voda, očuvanoj bogatoj kulturnoj i prirodnoj baštini koju Međimurci brižno čuvaju u 127 statističkih naselja dobro izgrađene infrastrukture s naglaskom na očuvani okoliš (razvijena je mreže zdravstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova, čak 99 % međimurskih domaćinstava ima pristup vodi iz javnog vodoopskrbnog sustava, najveći broj međimurskih naselja je plinoficiran, izgrađen je centralni pročistač otpadnih voda grada Čakovca).
Međimurje razvija i njeguje pograničnu suradnju sa susjedima Mađarskom i Slovenijom kroz mnogobrojne programe Euroregije Mura – Drava te ostalim zemljama Europe.
Dolazite li u Međimurje auto-putom Zagreb-Goričan, svakako morate siči s autoputa kod Svetog Križa. To je malo naselje od stotinjak kuća i oko 400 stanovnika, smješteno na državnoj cesti Čakovec – Prelog, pripada Općini Mala Subotica. Crkva Svetog Križa prvi je i nadaleko poznat sakralni objekt koji ćete prepoznati već s auto ceste. Kozari Međimurja ovo su mjesto odabrali za svoje središte pa se ovdje održavaju predavanja i sastanci. Odavde je krenuo i ovaj dokumentarni projekt „ Razvoj Kozarstva u Međimurju „.
UVOD
U želji da iza ove visoke manifestacije ostane dokumentarni materijal u pisanom, video i fotografskom zapisu odlučili smo vam prikazati kratak prilog o razvoju kozarstva u Međimurju, koji je snimljen na nekoliko farmi.
Početak kozarstva seže u osamdesete godine kada je Mljekarska industrija Vindija d.d. iz Varaždina, oformila prva stada koza pasmine alpina uvezenih iz Francuske. Svake godine broj uzgajivača se povećavao svjesni važne činjenice da nam je plasman mlijeka siguran. Međutim ubrzo smo shvatili da smo u proizvodnju ušli potpuno nespremni. « Niti smo imali znanje niti imanje!» Uz mnogo truda i upornosti samih kozara i djelatnika Vindije kozarstvo se u Međimurju uspjelo održati. Danas možemo reći da kozarstvo Međimurja ima sve značajke intenzivne proizvodnje koja se prvenstveno odnosi na proizvodnju kozjeg mlijeka te muškog i ženskog rasplodnog materijala. Kako bismo lakše djelovali i rješavali probleme 31.01.1998. godine osnovana je Regionalna udruga kozara i ovčara « RUKA «. Na području Međimurja uzgojem koza bavi se 72 obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) od čega je 53 OPG uključeno u članstvo udruge. Udruga se financira isključivo iz članarine. Osnovni ciljevi udruge su okupljanje uzgajivača, edukacija članova, sudjelovanje u provedbi uzgojnog plana, sudjelovanje na stočarskim izložbama, te suradnja s institucijama vezanim za kozarstvo. Udruga kozara Ruka zaslužna je što se Međimurje danas prepoznaje kao iznimno važno kozarsko središte budući da međimurski kozari uzgajaju 50% svim matičnih grla koza u Republici Hrvatskoj.
Krajem 2006. godine u suradnji s Pučkim otvorenim sveučilištem Čakovec, organizirali smo školovanje za zanimanje kozar-proizvođač mlijeka. Voditeljica projekta bila je Erika Baranašić, a u izradi nastavnog programa stručnu pomoć pružila je Valerija Čižmak dipl.ing. agronomije djelatnica HZPSS u Čakovcu. Školovanju je pristupilo 39 polaznika čime smo prvi u Hrvatskoj stekli uvjerenje o osposobljenosti za zanimanje kozar-proizvođač mlijeka, s pravom upisa u radnu knjigu. Školovanje su financirali dijelom sami kozari, a drugim dijelom financijski su pomogli Vindija d.d., Međimurska županija i Tvornica stočne hrane Čakovec. Tu našem obrazovanju nije kraj jer nas očekuju upisi na tečaj informatike u trajanju od 80 sati opet u suradnji s već spomenutim učilištem. Držimo da je to važno zbog brže dostupnosti informacijama ali i brže i lakše komunikacije s institucijama.
OSNOVNI PODACI
Statistički podaci s kojima raspolažemo u udruzi Ruka govore da je broj grla u porastu što znači da je u uzgoju trenutno oko 4300 koza od kojih se godišnje otkupi 1.300.000 litara mlijeka. To predstavlja 37% ukupne količine koje otkupe mljekare u Hrvatskoj. Podaci iz godišnjeg izvješća Hrvatskog stočarskog centra pokazuju da od 100 najboljih koza u Hrvatskoj obuhvaćenih kontrolom mliječnosti 70 koza su koze međimurskih uzgajivača. Od pasmina je najviše zastupljena francuska alpina pa manjim dijelom sanska i burska koza. Veličine farme po broju grla su od 40 do 160 koza. Prosječna dužina laktacije iznosi 270 dana s prosjekom mliječnosti od 595 litara. Mliječnost međimurskih koza iznosi od 350 – 872 litara mlijeka, a cilj svih kozara trebala bi biti ova gornja točka. Prikazani podaci govore da kozarstvo u Međimurja možemo usporediti sa kozarstvom iz evropskih zemalja. Razvoj kozarstva u Međimurju omogućio je da 70 gospodarstva osigura materijalnu egzistenciju za svoje obitelji. Treba spomenuti da je u proizvodnju kozjeg mlijeka uključena široka lepeza raznih djelatnosti od stručnih do fizičkih radnika. 90% međimurskih kozara uključeno je u su stav PDV-a, dakle porezni smo obavezanici, plaćamo mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Svi međimurski kozari kooperanti su Vindije d.d.
s kojom smo potpisali ugovore o otkupu mlijeka na neodređeno vrijeme. Mlijeko se sabire svaki dan i svako gospodarstvo je sabirna stanica, uz uvjet da se proizvede dnevna minimalna količina mlijeka. Dnevna isporuka mlijeka po gospodarstvu iznosi 80 – 300 litara mlijeka. Zadovoljni smo međusobnom suradnjom a vrlo je dobra suradnja sa područnim službama HSC i HZPSS iz Čakovca, dok nam Županija Međimurska već tri godine pomaže potporom od 50 kuna po kozi i rasplodnom jarcu i time doprinosi razvoju kozarstva u županiji.
PROIZVODNJA
Da bi sve to funkcioniralo i svi bili zadovoljni i koze kroz ishrani i uzgajivači kroz dohodak i otkupljivači mlijeka kroz količinu i kvalitetu potrebno je mnogo rada i odricanja. Zahtjevna je to proizvodnja koja iziskuje čovjeka 365 dana u godine bez obzira na vremenske prilike, na praznike, vikende itd. Velikim dijelom međimurski kozari samo proizvode hranu za svoju stoku.
Od žitarica su to uglavnom kukuruz, ječam i zob, a od trava najviše su zastupljeni djetelina ljuljevi i nešto prirodnih livada. Ishrana životinja odvija se različito od farme do farme, svatko prema svojoj recepturi. Uglavnom se koriste smjese žitarica, sijeno i zelena masa. Primjerice za godišnju ishranu stada od 60 koza sijenom potrebno je više od 3500 bala sijena, 900 bala slame, do 30000 kg raznih žitarica.
Vidljivo je da naša međimurska polja nisu ukrupljena što otežava obradu a time poskupljuje proizvodnju. Kozari u prosjeku obrađuju 10 – 12 hektara što je često puta raspodijeljeno na 20 do čak 50 raznih čestica. Pod utjecajem vremenskih prilika (a na koje ne možemo utjecati) proizvedena hrana nije uvijek zadovoljavajuće kvalitete. Dakle, zbog malih površina, nedostatka radne snage, kvalitete ishrane, a u namjeri da ustrajemo u kozarstvu mnogi kozari odlučili su se za hranidbu gotovom smjesom. Takav način ishrane pokazuje dobre rezultate u proizvodnji. U pregovorima smo s Vindijom d.d. koja će nam instalirati silose. Time bismo ratarima omogućili da kroz našu proizvodnju ostvaruju dohodak. Zbog malih obradivih površina djelomično smo odustali od proizvodne žitarica, a još jedan uzrok je u Zakonu koji govori da jedna koza ima prvo na tri litre plavog dissela, npr. stado od 60 koza sa prosjekom mliječnosti 800 litara mlijeka godišnje proizvede 48000 litara mlijeka sa 180 litara plavog dissela. U usporedbi s govedarstvom gdje jedna krava ima pravo na 120 litara plavog dissela razmjer nije logičan ako se usporedi količina proizvedenog mlijeka.
GOSPODARSTVO I UVJETI GOSPODARENJA
Malo je novo izgrađenih objekata, većinom su objekti adaptirani i prilagođeni za uzgoj i držanje koza. Dakako da je uređenje objekata ovisilo o financijskim mogućnostima svakog kozara, o veličini dvorišta okućnica itd. Velik dio farmi isključivo je stajskog uzgoja ali ima i gospodarstva koja mogu omogućiti životnijima boravak na otvorenom prostoru ili ispaši. U tim uvjetima životinje su mirnije i zadovoljnije. Tip moderne lauf štale zadovoljava uvjete u ljetnom periodu dok problemi nastaju u zimskom periodu. S obzirom da smo mi najsjevernija županija podliježemo i veoma niskim temperaturama što se pokazalo pogubno za mladu tek ojarenu jarad.
Bez obzira na sve vlasnik takovog tipa farme je već dulji niz godina najveći proizvođač kozjeg mlijeka u Hrvatskoj.
Usporediti proizvodnju mlijeka u različitim objektima i uvjetima nemoguće je jer su službeni podaci nedostupni (tajni). Namjerno iznosimo podatke za objekt koji su stručnjaci ocijenili kao neprimjeran za kozarsku proizvodnju jer nije dovoljne širine. Međutim na štetu radnog prostora osigurano je kozama više nego dovoljno prostora. U toj štali je 35 jarica, 4 rasplodna jarca, 60 koza u mužnji, prosjek dužine laktacije 300 dana a prosjek mliječnosti stada 800 litara mlijeka. Plodnost stada je 1,8 jaradi. Zaključak je da uspjeh proizvodnje ne ovisi o širini i tipu objekta već o hranidbi i genetskom potencijalu životinje. Bez obzira na tipove i veličinu objekta sve se svodi na to da su životinje smještene u boksove, brojčano 10 – 12 koza koliko ih stane na izmuzište.
Uređenu samih izmuzišta i prostorija za mlijeko posvetili smo veću pozornost s ciljem da proizvedemo ne samo količinu nego i kvalitetno higijenski ispravno mlijeko. Tako da je 97% međimurskog kozjeg mlijeka u prvoj klasi. Svjesni smo da nam kvaliteta osigurava tržište. Od kvalitetne sirovine proizvode se kvalitetni višestruko nagrađivani proizvodi. Vodimo računa da su u boksove smještene koze tako da prilikom pripusta ne dođe do parenja u srodstvu. Svaki kozar bi trebao znati da se raznim metodama može utjecati na tjeranje koza, zato mi veliku pozornost posvećujemo pripremi koza i jarčeva za pripust. Mi koji živimo isključivo od kozarstva i proizvodne mlijeka odavno smo napustili školsku praksu pripusta na jesen da bismo jarenje imali u ožujku. Takvim načinom rada, pa laktacijom 210 – 230 dana nemoguće je pokriti troškove proizvodne unutar 12 mjeseci. Svojim načinom rada, pripust kraj sedmog i početak osmog mjeseca, jarenje oko Nove godine do 10 siječnja, isporukom mlijeka u veljači nastojimo produžiti laktaciju i skratiti mrtvu sezonu period kada ne ostvarujemo dohodak. Važno je voditi brigu o zdravlju životinja, kroz hranidbu im omogućiti dovoljno vitamina i minerala, jer koze moraju biti u dobroj kondiciji da bi izdržale takovu intenzivnu proizvodnju. Kako je kretanje životinja ograničeno potrebno je od najranije dobi vršiti korekciju papaka, kako bi se stav nogu pravilno razvijao, da ne dolazi na klizanja na izmuzištu, a dobrim dijelom utječe i na mliječnost.
Provodimo sve mjere koje su propisane Zakonom o zdravlju životinja.
Svaki međimurski kozar vodi stajski dnevnik, knjigu pripusta, knjigu ili listu jarenja. 2300 međimurskih koza obuhvaćeno je kontrolom mliječnosti koju provode djelatnici HSC-a čijim smo radom zadovoljni. Da su međimurski kozari uspješni pokazuju svi službeni statistički podaci
ali i životinje snimljene za ovaj prilog. Takvi rezultati i životinje postižu visoka priznanja na stočarskim izložbama i sajmovima, ali isto tako zaslužuju da u odnosu na druge strukovne proizvodnje ne budu zapostavljeni na repu svih događanja, donošenju Zakona i Propisa bez našeg znanja i mišljenja. Smatramo da zbog specifičnosti proizvodnje tj. mrtvom sezonom u zimskom i proljetnom periodu imamo prioritet u isplati poticaja za životinje.
Na svakom gospodarstvu iz ovogodišnjeg jarenja ostalo je dvadeset do pedeset mladih jarica koje će ostati za daljnji uzgoj i reprodukciju. Cilj nam je povećati proizvodnju u svakom pogledu
kako bismo ulaskom u EU stekli što bolju startnu poziciju, ali i svojim obiteljima osigurali materijalnu egzistenciju dostojnu čovjeka. Bez obzira na sve do sada rečeno, bez obzira na sve uspjehe i rezultate međimurskih kozara još uvijek nema dovoljno sluha za razvoj kozarstva čak ni u međunarodnim programima kao što su SAPARD i ostali razvojni programi. Zato kozari i ovčari imaju neugodne probleme kod traženja kreditnih sposobnosti, jer baveći se kozarstvom ne stičemo nikakve kreditne sposobnosti. Dakle potrebna je institucija koja će se zalagati za potrebe i ciljeve u razvoju kozarstva, a time omogućiti pojedinačnim gospodarstvima kod ostvarenja individualnih potreba , pa tako i kod podizanja kredita.
CILJEVI
Težnja dijela međimurskih kozara je da kozje mlijeko i jareće meso prestanu biti sezonski proizvodi. Cilj je da se kozje mlijeko i meso nalaze na tržištu čitave godine. Da bi se taj cilj postigao bilo bi potrebno povećati broj grla po gospodarstvu. Otkup mlijeka nije upitan, ali se javlja problem nepostojana ovlaštenih klaonica gdje bismo mogli plasirati mladu jarad na klanje. Ne samo jarad nego i koze koje zbog starosti ili nezadovoljavajuće proizvodne izlučujemo iz stada. Bez izgradnje novih i adaptacije postojećih objekata, te njihova prilagodba standardima i Zakonima EU postaje upitan daljnji razvoj kozarstva. Naš kapital je premali pa se razvoj i povećanje proizvodnje, ulaganje u objekte i mehanizaciju odvijaju presporo ulažući vlastita sredstva. Zato tražimo od MPŠVG koje bi sa svojim službama kao što su HSC, HZPSS i Savezom kozara Hrvatske da se hitno pristupi izradi Operativnog programa razvoja kozarstva kako bismo i mi mogli u okviru tog programa osigurati kreditno zaduživanje po za nas povoljnim uvjetima. Kozarstvo je proizvodnja koja ima budućnost i zaslužuje pozornost svih institucija budući da niti sada niti ulaskom u EU nismo i nećemo biti limitirani brojem životinja niti količinom proizvedenog mlijeka. Bez obzira na postignute rezultate kozarstvo se još uvijek zapostavlja a time i koči daljnji razvoj. Zato kozari moraju zajedno raditi na promicanju kozarske proizvodnje, ukazivati na dobre i loše strane, svjesni da put uspjehu vodi kroz ulaganja u usavršavanje, u mogućnost prihvaćanja i primjene novih saznanja i ideja. Udruga kozara Ruka
traži i nudi suradnju, nudi svoja iskustva da ih i drugi mogu koristiti što je ujedno i najbrži put ka zajedničkom uspjehu i napretku razvoja kozarstva u Međimurju i čitavoj Hrvatskoj. Nikako ne smijemo i ne želimo izostaviti uvažene stručnjake Agronomskog i Veterinarskog fakulteta koji nam putem stručne literature i predavanja nesebično prenose svoje znanje i na taj način doprinose našim dobrim rezultatima i razvoja kozarstva Međimurja i šire. Iz čega proizlazi da su savjetovanja na temu ovčarstva i kozarstva potrebna i korisna. Zato zahvaljujemo Međimurskoj županiji koja je omogućila da se ovo savjetovanje održi u našoj županiji.
Post je objavljen 04.08.2007. u 15:37 sati.