Sjedila sam u kafiću sa Ivy i Maggie.U Londonu. Dok smo ispijale neznam ni koju čašu sokova,Ivy nas je zabavljala svojim forama.Na neki naćin slavile smo svoj ulaz u Red.Nakon pola sata počele smo se ustajati od stola,a ja sam otišla platiti.Kad sam platila okrenila sam se da se vratim svojim sestrama,ali me jedan čovjek uhvatio za ruku i stavio mi jedan papirić u đep jakne. Otišao je,a ja sam ostala zbunjeno stajati.Maggie i Ivy koje su sve to vidjele došle su do mene i upitale me tko je bio taj čovjek i što je htio.
"Ne znam tko je ono bio,ali mi je ostavio porukicu...." odgovorila sam,vadeći pisamce iz jakne....
Pisala je samo jedna adresa i to je bilo sve.....Zatim smo odlučile otići na tu adresu....čisto iz znatiželje,da vidimo u čemu je stvar.Otišle smo na mjesto gdje nas bezjaci ne mogu vidjeti i aparatirali se na tu adresu.
Našli smo se u nama nepoznatom dijelu Londonu,poprilićno opasnom,tamo gdje ja da me se pita ne bih išla.Pred nama je bila stara,mala kuća.Izgledala je kao da već dugo nitko nije bio u njoj.
"Hoćemo li ući?" upitala je Ivy
"Neznam baš...nije naša...mogli bi imati problema,ako nas uhvate...bolje ne..." počela je Maggie
"Otkad ti imaš takva razmišljanja o nećemu? Tako obićno govori Rachel!" odgovori Ivy pomalo sprdajući Maggie-to je baš tipićno za Ivy
"Hej idemo unutra,kad smo već došli" rekoh napravivši par koraka prema kući.Ivy i Maggie me čudno pogledaju,ali,ipak, nisu prozborile ni riječi. Na pragu ulaznih vrata bilo je pismo. Maggie ga je uzela.
Pismo je bilo oslovljeno na nas tri, bio je dovoljan samo pogled na rukopis i znle smo tko ga je napisao! Maggie je napravila pokret štapićem koji su znali samo smrtonoše:
od sad pa na dalje dajem vam da se služite ovom kućom.
Vidite,otkad ste razgovarale s Dumbledoreom kad vam je on rekao da će vas držati na oku, shvatio sam da moramo biti na oprezu.
Zato morate paziti na svaki vaš korak,jer ako vas otkriju snosit ćete posljedice. Od sad ćete živjeti u ovoj kući,nadam se da će vam tamo biti udobno,pokraj pisma vam je kljuć kuće!
.....Lord Voldemort!
I stvarno, tamo je bio kljuć,nedugo nakon toga razgledavale smo svoj novi dom. Kuća je bila ...khm...grozota! Imala je malu kuhinjicu, mali dnevni boravak,malu kupaonicu i jednu jedinu spavaću sobu!!!! I treba uzeti u obzir da je spavaća soba bila toliko velika da su u njoj mogle biti dvije osobe s tim da je jedna morala sjediti na krevetu, da bi jedna mogla normalno prolaziti kroz sobu.Ostatak prostora su zauzimala dva kreveta i ormar. Sve tri smo bile bjesne,blago rečeno! Po noći sam spavala s Ivy u sobi,a Maggie je spavala na trosjedu u dnevnom boravku!
"Kad je Voldy rekao da će se on potruditi da nas prebaci u sjedište Reda,što ti misliš da je on mislio pod tim?!" upitala me Ivy,iako sam bila uvjerena da ona već odavno spava.
"Nemam pojma! Već se počinjem bojati njegovih ideja!" odgovorila sam iskreno,a onda se okrenila na drugu stranu i zaspala.
A buđenja se sjećam jaaako dobro. Kad sam otvorila oći ugledala sam nepoznato lice.Zapravo bio je to čovijek za kojeg sam znala,ali ga nikad nisam upoznala! Bio je to Sirius Black !
"Probudila se!" viknio je a onda dodao,meni :"Hej jako si nas zabrinula si nas!"
"Što se dogodilo?!" upitala sam ga,bila sam sam u nepoznatoj kući s čovijekom kojeg nisam nikad upoznala,pa sam očekivala nekakav doooobar odgovor.
"Vaša kuća, to jest ti i tvoje sestre bili ste napadnute,cijela kuća je izgorila,a ti si se onesvjestila zbog dima"rekao mi također nepoznat čovijek-"stoga ćete zbog vlastite sigurnosi živjeti u sjedištu Reda,ja sam Remus Lupin tek toliko da znate!"
Počela sam razmišljati tko bi nas mogao napasti i onda mi je palo na pamet:Voldemort?! Jel' toliko pokvaren da ugrozi živote mene,Ivy i Maggie?!
by: Rachel
Post je objavljen 11.08.2007. u 18:25 sati.