ej... naslov je jadan,ne?? hehe
pa to je naslov z jene pjesmice,koju smo zmislile
ja i moja frendica... evo:
Ajmo Duje,Ante
Pomaknimo kante
Jer djeda mraz će doći
Pa da može proći,
On darove nam nosi
I prosjake prosi
Da mu daju ovce
Da si kupi novce
On jako voli skakat
I od sreće kakat
On voli piti pivo
Susjed mu je ivo
on jako voli jesti
i čarape plesti
kreče se po mraku
jer voli plašit baku
on nikad ne spava
jer tu raste trava
pa on mora kosit
i japanke nosit
da se ne popikne
i onda glasno rikne
jer strgal si je nogu
pa zahvalimo bogu
na susjedu ivi
i njegovoj pivi!!!!
fora je... :)
i tak... meni je jakooo dosadno...
si ljudi su na moru(oni pametni)
a oni glupi su ostali...
npr.ja... bila sam na moru,al opet...
dok niko nejde,ja idem... o bože...
saki dan sedim pred teveom(?)
i sam prelistavam dal ima kaj zanimljivoga,
i prčkam po mobitelu... na dan napišem 70 poruki,
i onda mi tata veli pa zakaj ta brzo trošiš?
no pa kaj bum šparala??
ti bokca!! ak imam komu pisati,bum pisala
a nem onda ve šparala.... nek mu bude
dovoljno kaj mi zdrži i pet dana...
a on oče najmanje pol meseca...al oke...
on v svoje vreme nije mogel tak na mobitele
črčkati saki dan... i onda meni pripoveda
kak to neje dobro,kaj ti mobiteli zračiju,i ZAKAJ
TROŠIM TOLKO???????!!!!!!!!!!! isuse bože...
nek me zemlja proguta... kaj več nem na ovom
usranom svetu...(ima i dobrih strana)...
jedva čekam da se neki ljudeki vrneju z mora,
pa kaj bum po cele dane vani,dok opet ne počne
jebena škola...isuse...bože...!!!
nek se vruhne II.OSNOVNA ŠKOLA U ČAKOVCU!!!!
a more i prva i treća... si buju veseli...osim štrebera...hehe
idem ja sad... napisala sam novi post...i idem...idem...
ma kajjazanm...al ok... idem.... i komentirajte mi...
ok??!!?? pozz...
btw..dodala sam ve ovu pjesmu..
THOMPSON-MOJ DIDA I JA
Preko polja kroz sjećanje ide,
kršan čovik, tvrde brade side.
Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.
Čvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu,
njegove su priče učile me svemu:
«Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići
gdje je vječni sjaj.»
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja.
Crpio je snagu tamo gore,
planina mu iscrtala bore.
Njegove su ispucale ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu,
sinu ime dao sam po njemu.
»Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići,
gdje je vječni sjaj.»
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Ej, da mi je pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jače od oluje,
da me dida još jedan put čuje.
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje ,
sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina
nejte zamjerit...ali mi je on baš ok...!
Post je objavljen 04.08.2007. u 11:00 sati.