Marketing
when you step on life,you will destroy everything you ever had..WTF!!
Hey,people,zadnjih nekoliko dana,sam bash ono nekako jadan,nikud neidem ucim za drugi rok,mucim se pusim,ludim u sobi izasao vanka u 7 dana 4 puta i to samo na groblje zapaliti jednu cigaru,i pozz dedu,to mi je neki ritual postao vec,bash se osjecam jadno,svaki jebeni dan,cak ni pokusaji moje sestre me nisu nasmijali kako treba,zna da nisam dobro,osjeca to,zna da ju volim i ona voli mene,ali nije vise to to,kad joj sve govorim,sad me neke stvari ubijaju u pojam,i nemogu se tako lako otvoriti kao nekada.Uvijek sam na rubu placa,ne pokazujem to,ali osjecam podrhtavanje usnica,i samo sto ne pocnem,moj zivot je zadnjih 2 godine totalna koma,okruzen lazima,laznim ljubavima,curom koja me ostavila,koju sam zaboravio,ali nemogu zaboraviti,bol tu jebenu bol,prokletu bol,stvarno,ono imam fobiju,od ljubavi i cura,od svega,pijem tablete,a pusim kutiju na dan imam inace problema sa srcem,i tako,da ne duljim iako ce ovaj post opet biti duug,neka,barem neka ljudi imaju sta citati.Ah da da se vratim na pocetak,ovaj tjedan ono,kao da sam robot,spavam do 2 dizem se pijem nescaffe,ucim,odlazim na MSN pricam sa adrianom i svađam se sa Andreom,odlazim spavati u 3-4 ujutro,i tako svaki dan,nemam vise volje ni odlaziti u MD jer nije sto je nekad bio,pocjeca me uostalom na milijun stvari događaja i ljudi koji su me sjebali poput nje.Ja mozda jesam sensitive boy,ali ovo je jedini nacin izrazavanja moje boli,ponekad toliko zelim vikati,da barem imam gdje,izvikao bi se,isplakao izbacio ovaj gnjev iz sebe koji raste svaki dan,Ines mi je dala pjesmu od Sonate Artice REPLICA koju slusam 24 sata dnevno,ionako mi trebaju neke osjecajne pjesme,a nemam ni na pameti neku koja bi me podigla za neki određeni stupanj,ja kao da zelim biti u ovakvome stanju,sta ja znam mozda zelim,mozda je sve ovo posljedica moje psihe moga istrosenoga mozga.
Na sve ovo josh dolazi,to zaljubljivanje ono osvrcem se okolo,svi happy eipe skoro pa nemam vise,svi imaju cure,a da ce slusati moje probleme,nece jer ih ne zanima,nisu nikad ni pitali ,a ja ne govorim osim nekim recimo spešl osobama in my life...Josh k tome,upoznam nju i poludim,znam da ne mogu bez nje,znam,ali eto,svatko razmislja drugacije i ima jedno srce ne dva ako cete svatiti na sto mislim,imam osjecaj da ju znam 100 godina a zapravo samo 3-4 mjeseca,opcinjen njome,luud za njom,mozda ne razumije,ali ona mi ovih dana samo jednom rijecju nabaci smijeh na lice nitko vise,samo jede slatkise,deblja se,heh.Da to je sve za sada,bit ce josh toga,ali nemam volje za pisati,tragediju,pa ce ovako biti najbolje..
Post je objavljen 04.08.2007. u 00:36 sati.