Jeh, vratih se. I sve je prošlo u savršenom redu, tnx God.
Opet se ispostavilo da sam si ja zabrijala krive stvari u glavi. Navikla sam već, jer cijeli život mi je tako, sa sve jednom sitnicom. Od škole, do frendova, prek ljubavi do obitelji... A šta ćeš, kad su me takvu rodili, a teško se promijeniti.. Lako mijenjat neke površne i manje važne stvari, no kad je čovjek rođen s nekom manom i vrlinom, s tim već ima više posla bome.
Evo ja sad trenutno slušam ispade od frendice koja je neopisivo dobre volje, a voljela bi znati razlog, no iz nekog čudnog razloga, u stvari ga ni ne želim znati. Jer bojim se šta bi sad mogla ispalit. Al bar mi je drago što je sretna, jer i treba biti, i uvijek i je.
I sad je odmah i meni bolje. Pogotovo nakon što sam pojela pola čajne kobasice a nakon toga pola kante nutelle, ali ne prave nutelle, već one neke "ŽNJ NUTELLE". Tak se to radi, ipak je to jeftinije.
Eto ja nisam jedan od onih šta samo ide trgovinom i ubacuje u kolica iliti košaru što mu se nađe pod rukom ili ono što mu se jede. Hm, ne, kod mene toga nema. Prije svega dobro provjeri koji je od proizvoda najjeftniji, a donekle može stajati par dana a da se ne pokvari, a tek onda ga pažljivo stavi u košaru među onih par dobro izabranih stvarčica. Jedino kad ja idem ajmo reću u šoping je onda kad imam 20 kunica u džepu pa se nakupujem sitnih čokoladica i čipseva za dvije kune. Eh tada izađem iz trgovine kao car. I nasmijana od uha do uha.
Eh kad me tako male stvari čine sretnom. I sad trenutno sam tako sretna i vesela, iz dva razloga. Jer mi večer super prošla i jer je frendica neopisivo dobre volje.
I da, naravno, jer još uvijek jedem "ŽNJ NUTELLU" iz kantice.
I sad mirno mogu reći frendici da nekom drugom šalje friki smajlove na msn-u i da ja odem u miru jest i čitat. Eh neće biti potrebno, upravo odjednom ko grom iz vedra neba, reče ona da me napušta. I sad ja rekoh njoj da fakat ode, a kad ona opet odjednom ne želi ići spavati.
Eh, šta volim kad su ljudi hepi. Ultra hiper hepi.
Post je objavljen 03.08.2007. u 23:34 sati.