Ostajem na bolovanju. Ne, nije šećer. (A taman sam se dobro pripremila za to). Ne zna se kaj je pa moram u zaraznu. S GP-om sam razradila strategiju nastupa na hitnoj. Imam uputnicu, al je ne smijem pokazat. Moram i lagat da me nekaj boli tu dole u trbuhu i da mi temperatura ne pada već tjedan dana. Tu je negdje između 37,0 i 37,5. Da se osjećam ko prebita mačka (što i nije daleko od istine). Za svaki slučaj mi je izdao uputnicu po kojoj traži hospitalizaciju, jer da će mi onda barem krv izvadit danas a imaju samo jednu laboranticu za cijelu bolnicu i da je sve provjereno jer da je i sam tamo bio prije mjesec dana. Sam nek ga poslušam. Da, i nek velim da sam se nagutala jarunske vode. "Pa nisam samo ja", otprotestiram ja. "Je, al' deca imaju očito jači imunitet". Baš me zanima gdi bum ja završila ovaj vikend. I vjerojatno ću u zaraznoj nekaj pobrat.
Ugrožen mi je godišnji. Ne pušta me na godišnji s takvom sedimentacijom. A ja bi najvoljela ostat doma spavat i odmarat i čitat one svoje knjigice i slušat stare šlagere. I pjevat uz njih, naravno.
Ne smijem doć prije četiri-pet popodne, jer do onda su valjda ipak svi već otputovali na more, a i meni će se moj ručak razgradit tak da mi (opet) mogu vadit krv.
Poslije doktora sam otišla na plac po malo špeceraja za slučaj da me ovi ipak zadrže. I kupila sam nove "Moomine". Naime, ovu nedjelju slavim pet godina. Pa mi je to prigodna videotura. A i music score je dobar.
Joooj, kad će više taj saturn odjebat iz mog pješčanika, da se poslužim Balkaničinim rječnikom.
Post je objavljen 03.08.2007. u 13:04 sati.