Petak je, ja gledam put Splita kao curica od petnaestak godina iščekujući trajekte i nadam se, nadam da će doći.
Moja prijateljica... najljepša, najpametnija i najbolja žena koju sam imala priliku upoznati u ovih trideset i nešto godina koje imam.
Prošli vikend „odradila“ je petu kemoterapiju. Danas je vadila krv - ako je sve u redu doći će.
Doći će i ja se radujem kao dijete..
I zahvaljujem Bogu što je tu...nisam se nadala tom čudu.
Doći će i odvest ću je na sva moja mjesta, ispričati sve radosti i tuge, pokazati joj kuću gdje sam rođena, zapušteno polje, sve skrovite vale i škrape.
Doći će i podijeliti ćemo još jednom svoje živote.
Radosti i tuge, i smijeh, smijeh koji ostaje zauvijek.
Post je objavljen 03.08.2007. u 11:50 sati.