Daljina je nekada najveća blizina,
Probuđena nada,
Zagrljaj koji budi sva čula,
Usne koje čeznutljivo
Očekuju poljubac,
Mašta koja se koprca
U hodnicima požude…
Samo utroba raspoznaje
Emocije,
Jer ona ih sama rađa.
I sve postaje jedno,
I lica
I obrisi,
Spoj energija
Na pragu
Staklenih vrata.
A nekada nestaješ iz mene
Poput kocke leda
Koja se topi na mom vrelom tijelu.
Post je objavljen 03.08.2007. u 11:08 sati.