Odlučila san igrat taktično. Najprvo ću prikupit što više informacija o Jeliboru kako bi vidila je li dovoljno dobar za moju Ivanu. Želim znati hoće li je ženit, napravit dite, donosit kruva na stol, imajući pritom na umu da svaka nenormalna pojava ima svoj uzrok.
- Alo Ive, ništa te nema da mi gataš.
- Rekla sam ti da nakon onoga nema šanse.
- Dobro, dobro, nego di je Jelibor?
- Zadnjih dana je imao frku na poslu, uopće se ne viđamo.
(Je frku, moš' mislit, ima je frku u rektumu svoje kolegice, triba mu oko iskopat)
- A kako ste vas dvoje? To je ozbiljno ili?
- Nedavno mi je poklonio prsten, zahihoće Ivana.
- Oho, čestitam! Jesi li sigurna da je on pravi, imaš li potpuno povjerenje u njega?
- Teško je to reći, prema meni je jako pažljiv i sve to ali…
- Ali?
- Tebi mogu reći, najbolja si mi prijateljica. Još od puberteta ide na terapiju kod psihijatra Zimmermana u Prašku, ako preskoči nekoliko seansi stanje mu se naglo pogorša.
- Ajme majko, nisan znala...
- Navodno nije ništa strašno…
- Čuj, moram na faks, izleti mi ova laž iz usta i poklopih sluju.
...
Tako dakle, očalinko ipak krije neku tajnu. Odjenula sam crnu dopičnicu i nazula štikle s visokim potpeticama od kojih moja lipa, utegnuta guza postane toliko prćasta da bi se, kako kaže profešur Buljubašić, i impotentnom pederu zamantalo u glavi.
Magda je poput prave anderkaver istraživačke novinarske špije namjerila obrlatiti uglednog psihijatra svojim tjelesnim atributima. Lukavo se ušuljala u čekaonicu ispred njegova ureda i zanosno prekrižila duge noge, toliko da joj se jasno vidio čipkasti rub gaćica.
- Av, av, zalaja pacijent.
- Za tjedan dana. Drugi put se pokušajte sjetiti gdje ste zakopali baku.
Doktor Zimmerman ugleda Magdu i ostade bez teksta. Neugodnu tišinu prekinu škljocaj njegova gebisa.
- Doktor Zimmerman?, poskoči mlada antilopa.
- Ja, ovaj, da. Vi ste?, upita smušeni psihijatar čija ruka automatski pokaže u smjeru kabineta.
- Magda, studentica novinarstva. Pišem seminarski rad na temu "Seksualne devijacije urednika u tabloidima" pa san se ponadala da mi možete pomoći.
- Istina je, bavim se psihoterapijom, ali nisam siguran što mogu učiniti za vas?, uzvrati još uvijek uzbuđeni Zimmerman.
- Doznala san da se kod vas već dugo liječi Jelibor Pimpraga koji se savršeno uklapa u temu mojega rada. Htjela bih da me podrobnije uputite u njegov problem.
- Gospođice, anamneza svakog pacijenta je strogo povjerljiv podatak…
Magda razmaknu noge.
- …ali opet, kad ste me tako lijepo zamolili...
- Želim znati sve o tom debilu.
...
Psihijatra stegnu oko srca, toliko ga je pokosio ovaj prizor, možda je tomu pridonijela nevjerojatna sličnost ove djevojke s njegovom pokojnom ženom i odjednom mu se razveza jezik
- Kad ga je majka prvi put dovela na terapiju Jelibor je djelovao nevino, kao pravi dječak iz susjedstva. Kroz njega kao da je progovaralo i naše vrijeme, površno, besciljno, isprazno. Inače, on je puno dublji i osjećajniji nego što se predstavlja, njegova je priča tipična tužna priča dečka s Balkana. A što je najgore sav taj jad kojim je bio okružen ga je lomio, nestašica novca užasno ga je ponižavala. Bio je dječak sa smislom za estetiku, ipak u osnovnoj školi je morao nositi nekakve odurne smeđe, debele štrample jer mu nisu mogli kupiti hlače, pa su ga đaci zvali Pimpi-balerina. Što je najgore još je bio i užasno nizak rastom, pa ga je cura u koju se zaljubio u sedmom razredu nazvala Sisoljub jer joj je jedva dosezao do grudi. Mislim da ovdje zapravo počinju njegovi problemi sa seksualnim identitetom.
...
- Dalje, što je bilo dalje?, podviknu Magda koja kao da se odjednom preobrazila u okrutnu gospodaricu. Doktor Zimmerman pade na koljena obliven znojem i nastavi
- Iako je uskoro otkrio literaturu i vidio da se kult bijede može nekako prodati i priskrbiti pokoju pičku, Jelibor nije odustao. Pomislio je da ga upis na dobar fakultet može spasiti, pa ga je neki stari pedofil u zamjenu za kutiju Pez-bombona pripremao za prijemni i Jelibor je nekako napredovao u svladavanju gradiva, usprkos disocijativnom poremećaju osobnosti od kojeg je bolovao i njegov uzor Karl May, inače omiljeni pisac Adolfa Hitlera*. No, na fakultetu su tek zaredala prava poniženja. Jelibor si je od doma morao nositi sendviče s kuhanim jajima i ajvarom, i normalno da ga je to odvelo u kurac u očima svih kolegica. Samo se jednom jedna sažalila na njega pa ga je pozvala na tulum na kojem je on sve krivo shvatio, užasno se napio i napravio totalnu budalu od sebe. Derao se tamo pred tim štreberima da je on Đavolji šegrt i sve takva sranja. Ujutro je od bruke lupao u sobi glavom u zid, toliko da mu je majka pomislila da im lupa gnjevni inkasator na vrata. Zadnji njegov pokušaj da se dokopa kakvog takvog dostojanstva bila je politika, priključio se demokršćanima ali za njih je bio prepičkasta ponašanja i previše načitan pa su ga jednom poslije nekog skupa gadno zatukli, gurajući mu glavu u zapišani pisoar u nekoj birtiji tamo negdje kod Ogulina.
- To bi moglo objasniti njegovo žeđanje za mokraćom, priključi se istraživačka novinarka.
...
Doktor Zimmerman, sada već gmižući poput kakvog glistona, lagano se primicao Magdinoj štikli.
- Kako je Jelibor ipak borbena i ustrajna duha, odmah je otišao na drugu stranu, priključio se mladim socijalistima koji su se za Tuđmanova života skrivali kao štakori po šupama gdje su održavali tajne sastanke. Uskoro je dobio posao u tabloidu i Jelibor više nije morao drkati. Podalo mu se nekoliko pjesnikinja kojima je objavio njihovo jadno smeće u zamjenu za malo nastrane ljubavi. On zapravo nikada nije u potpunosti penetrirao, jednostavno više nije znao kako općiti s mladim poetesama jer je u silnim godinama bijede i kompromisa emocionalno otišao skroz u kurac. Ne znam kako će to završiti, čujem da se odao mnogim porocima i da bespoštedno troši svoje više ne tako mlado tijelo. Počeo je čak i gubiti kosu s kojom je izgledao koliko-toliko normalno, što je vjerojatno razlog njegovog izbjegavanja seansi.
- Hvala vam, reče Magda i oštrom petom nagazi šaku doktora Zimmermana koji se mahnito koprcao, kao u nekom transu.
__________________________
* Anatomija ljudske destruktivnosti, E. Fromm
Post je objavljen 03.08.2007. u 10:25 sati.