Marketing
*klik*klik*kliks*
Koliko puta smo dijelili real life od škole? To jednostavno nije isto. To je nešto sasvim deseto. Iako se tu upozna hrpetina ljudi, većina osoba tu se ne može izbjeći. Tu su osobe s kojima si inače ok, ali ima i onih koje osobito izbjegavaš, no sada nije to tema, glavna stvar je ovo... Slušajte moju priču...
Ja većinom izlazim, ako moram lejblat, s ljudima koji su više zainteresirani za alternativne vode, kao npr. gothic / metal / punk subkulturu, no zašto je to sve drugačije u školi? Naime, ima jedan *klik* u našemu razredu, koji se sastoji od jednog broja ljudi koji su više orjentirani na alternativu od cijeloga razreda (bit ču fer pa nema imena). Ljudi bi mislili da sam s njima još najbolji, kada smo 'čudni' (više ja nego oni ali opet, "svi smo mi tamo negdje na istom"), slušamo slične stvari (neke) i izlazimo na slična mjesta. Znamo se sresti no nikako popričati. To je ono "Bok" "Bok" i to krajem oka da ne bi bilo da se znamo nešto bolje, a onda kada je ono pitanje "Pa zar ona nejde s tobom u razred, nemate vi nešto više z popričat?" ... jednostavan odgovor, "Nemamo".
Tu se vidi sama moč tih klikova. Svi su oni u nekom 'specialnom kutu' i tamo sjede zajedno. Jedna osoba napusti taj kut, nema mjesta za druge, čeka se da se ta osoba vrati i zauzme svoje mjesto.
Koliko god da se ja trudim nikada ne bih bio prihvaćen u tome kutu, a ako bi me pitali da li bi ostavio svoje društvo (u kojem se po fizičkome izgledu i oblačenju ni muzici ni mišljenju ne uklapam) rekao bih, NE HVALA. Uvijek če biti dio mene koji želi biti u alternativnim vodama, da ima i jedan djelič koji bi me razveselio na putu u školu, onaj da raspravljamo o srodnim temama: glazbi, filmu, izlascima, koncertima. Ali toga nema. Raspravlja se i kod nas o tim temama no vičini je to bezveze i glupo.
Ne žalim se, previše. Uvijek se nađe neka tema, uvijek se raspravlja, uvijke se nasmije i rezveseli. "Kod nas" je uvijke veselo. Kad god netko bio "down" uvijek mu se pomogne, to ja znam. Ako je npr. X loše volje, zna da ću ja bubnuti neku glupost i sve če biti ok, pa makar će se Gurni-Mi-Prst-U-Hlače-Maja-T nasmijati. To je nešto što nas odvaja od drugih. Mi se smijemo non stop. Mogli bi se nazvati Anti - Emo - Group ^^. Kod nas i kad si loše volje imaš osmijeh na licu , barem u "našoj ekipi".
Nije sve bajno, desilo se i meni "pa što se onda tu kod nas zadržavaš, vidiš da 'one tamo' izgledaju sličnije tebi"... no preko toga se prijeđe. Uvijek je netko iza tebe da ti pomogne. Kad god trebam pomoć ostatak je tu, i S. i M. i M. pa čak i mala N. ^^ (imena, ha?! :)
Dobro... da se opet vratimo na temu.
Kada bih te osobe iz *alternativnog*klika* sreo u gradu, tj upoznao ... na nekom koncertu, ili na kavi.... sigurno bih bio u boljim odnosima nego sada. Zašto je u školi sve drugačije? Sve se mijenja, valjda zato što si s tim osobama pola dana svakoga dana, da li je moguče da im se tako zgadiš da te ne mogu ni pogledati? Da li smo tako svi ili samo ja?
Ne znam, znam ljude koji su sa mnom preveli puno više vremena pa smo si opet super, i one koji su 7 dana 24h na dan bile sa mnom pa smo si opet super, ma svi smo si mi super osim...
Nemojte zamjeriti, ja ne želim biti dio toga društva, ja imam svoje društvo u kojem nema glavnoga, nema vođe. Ondje vlada moć pojedinca (X !!! xD) te svatko misli za sebe. No opet, uvijek će biti djelić mene koji će željeti da budem prihvaćen u tom *alternativnom*kliku*našega*razreda.
Post je objavljen 03.08.2007. u 00:13 sati.