Dan je nekako čudan kao da sam se ustala na krivu nogu.
Kratko kupanje prije ručka i dugo razmišljanje kuda nakon (kad ništa nećeš) ručka.
Kupim stvari, sjedam u auto i na Rogač. Kratka vožnja do moje omiljene plaže kaže da sam zakasnila-tamo se izležavaju meni neki nepoznati ljudi.
Auto, ljetno popodne, Luky i odvela me cesta u Maslinicu.
Poznato mjesto za auto, svjetionik i kratki pogled na prošlost...zauzeto...ali desetak metara dalje jedna škrapa dovoljno glatka za moj ručnik.
Meštral, borovina koja pjeva meni neke poznate pjesme, more poput života plavo, sunce i neka luda sreća koja me preplavi za sekudnu i drži satima.
Ručnik, šešir, toplina, prskanje mora, jedrilice koje su uhvatile vjetar, tako daleko od svega a tako blizu...jedno savršeno popodne mog života..
Jednostavno savršeno.
Post je objavljen 02.08.2007. u 21:40 sati.