Ma post o spizi mi je ispa čudovišno širok, triba otić iz tinela gledat ekran, pa da isproban oće li ovaj bit u redu.
Nemam Bog zna što za reć, iako sam u međuvremenu pročitala dvoje novina i pogledala dnevnik. Ja sam dokona žena, koja je razaslala dicu po arhipelagu i sad živim u blaženom neradu (i neredu).
Dakle, osim niza crnih vijesti o silnim žrtvama po cestama za koje se od muke pravim da sam slijepa i gluha, doznala sam da će nam naš Predsjednik sutra u Jutarnjem listu napokon razjasniti misteriju s DVD-om. Znate već kojim. Ko kome, kako i zašto. Ko s kim i radi čega.
Ajde, napokon.
Ali ne da mi se o tome. Jedna jedina rečenica u današnjim novinama (također punih crnih vijesti) osvježila mi je dan. Meni je tako malo dovoljno. To je jedna od minijaturnih formi Ćiće Senjanovića.
Kaže: "Da će Dalmacija dobiti plin. A šta fali krematoriju?"
Duhoviti ljudi su moji idoli.
* * *
A zaboravila sam ispričati di sam danas bila.
Otišla na pregled u očnu kliniku.
I doznala što znam od svoje petnaeste.
Da sam poprilično ćorava.
I da mi tribaju oćale.
I da imam urođenu manu oka i dioptriju kakvu ima jedan na tisuću.
I blago povišeni očni tlak.
I sve sam te lipe vijesti tribala još i platiti.
Tako, molim blogere da osnuju fond za prikupljanje sredstava za prilagođenu tipkovnicu i ekran kad se stanje pogorša. Što je neminovno od ovolikog čitanja.
I sve sam to ispričala za testiranje izgleda posta.
Nakon jučerašnje šutnje nije ni čudo.
_________________________________________________
Post je objavljen 02.08.2007. u 20:36 sati.