PADA KIŠA
Svaka kap kiše
je kap krvi iz dna moje duše.
U toj kapi krvi,
djelići moje ljubavi,
djelići tvoje ljubavi.
Davao si mi sitne komadiće svoje pozornosti.
Bio si tu,
tu kraj mene,
i po kiši i po snijegu,
sve dok te ona nije zavela na onom brijegu.
Tada si me ostavio, moju ljubav ukrao
i njoj poklonio.
Meni si bol i tugu ostavio.
Umirem.....
moje srce se dijeli na sitne kapi,
i zajedno s kišom,
nestajem u zemlji.....
ZAŠTO
Zašto si to učinio?
Zašto si me samo iskoristio?
Znam drugi kažu to,
ti kažeš da ti se sviđam
i da ti nebi bio bed da smo zajedno.
Zašto mi ništa ne govoriš kada smo u društvu?
Zašto me ne gledaš kad nismo sami?
A kad smo sami, tada je sve u redu,
govoriš kako ti se sviđam,
i da ne smijem slušati druge.
Zašto ne želiš da budemo pravi par?
Zašto ne želiš da budemo zajedno, a govoriš mi kako ti se sviđam?
Zašto te ja uopće volim?
tisuću puta zašto.....
MOJ SRUŠENI SVIJET
Svi znaju da smo te večeri bili zajedno.
Da smo se ljubili i da smo bili pod utjecajem alkohola.
Ali razgovarali smo tako lijepo,
bili smo čisto trijezni.
Kad si me poljubio,
nisam znala tko sam i gdje sam,
samo sam osjećala tvoje poljubce.
Kad sam pogledala tvoje oči,
poželjela sam da budu moje.
Kad sam te opet slučajno pogledala tvoje oči,
izgubila sam se u njihovoj dubini.
Rekao si da ćemo se sutra naći,
ali ništa od toga.
Prošla nedelja, ponedeljak, utorak, srijeda i u
četvrtak sam saznala da si me samo iskoristio,
a tada, moj svijet se srušio...
JEDNA DIVNA, KRATKA NOĆ (21.05.2005/subota)
Tihe, tople, svibanjske noći
pjesma cvrčka i smeđe oči.
Milijun zvijezda na nebu,
nježna muzika na radiju.
Njegov smiješak na licu,
pogled na hladnu kljeticu.
Sjećanje na jednu
noć, kratku, ali divnu.
SLATKI OPIS PROPUŠTENE PRILIKE
Kad sam te prvi put ugledala,
Ni sebe više nisam prepoznala,
Jer takvo što nikad nisam osjetila,
Ni onakvim osmjehom nikom doletila.
O njemu već pričaju ljudi kakvu curu ima,
Ali meni tu nešto ne štima,
Mjeri me pogledom,
Zavađa osmjehom,
Čini mi se da nešto od mene hoće,
Nadam se, da mi priđe, taj dan doć će.
Evo i tad u pravu sam bila,
Iako sam to i samoj sebi krila,
Kad mi je prišao,
čuo je odgovor okrenuo se i otišao.
Kakvu sam glupost učinila,
Tek sad shvaćam da sam pogriješila,
Nitko ne zna koliko se sad kajem
I dalje mu poruke šaljem
To toliko bitno nije,
I dalje mislim da mi nešto krije,
I dalje čujem njegove korake,
Eto, tako izgleda slatki opis propuštene prilike
NEOSTVARENA LJUBAV
Zaboravi što sam rekla.
I ovaj put prosta stvar.
Oštra riječ ima slobodan pad.
Dugo smo išli ovim stazama,
krupnim koracima, teškim uspomenama,
beskrajnim korovima.
Suprotstavljali se olujama,
tražili smo svoje ja.
Neuspjeli pokušaj, ljubavi,
ne idi lokalnim bojama.
Zaboravi što sam ti rekla,
neostvarena ljubavi . . .
Post je objavljen 02.08.2007. u 19:55 sati.