Opet nisam znala koji naslov da napisem pa se drzim svog starog stila.
Bila sam na jednom jako dobrom blogu od jedne cure, kod zadnjeg (najnovijeg) posta bi se covjek pri kraju posta najradije rasplakao, meni je par suza niz lice teklo... Ali ono sto sam htjela reci je da me ta cura podsjetila kako je meni bilo kad sam bila mala, jer je ona jadnica dok je imala 7 god. izgubila svog oca :'(
Ja nisam svog, ali dok sam imala, ma nisam ni imala 3 god., moji roditelji su se rastavili i moj otac je otisao u ameriku i vratio se kad sam imala 8-9 god., ali posto mora jako puno raditi jer je web designer, radi dizajne za sve moguce web stranice, i vjerujte mi, to nije lako, on skoro uopce nema vremena za mene. Vidim ga samo subotom i nedjeljom, inace, vidim ga samo nedjeljom, ponekad samo dodje k baki i dedi na rucak u subotu... Mama mi je uspjela supljinu u srcu zatvoriti time da si je nasla decka s kojim se nakon nekog vremena ozenila, poslije ce ostatak price, Peace!
Post je objavljen 02.08.2007. u 18:39 sati.