Marketing
Where are you when I need you?
I don't need miracles
Just help me when I don't now what to do
And show me brighter side of the world!!
Bilo je to jedne sparne, proljetne noći, početkom svibnja. Nebo je bilo osuto zvijezdama, a mjesec je sijao svjetlost na mračne ulice moga grada. Sjedio sam na klupi u parku i razmišljao o protekle četiri godine. Još ne mogu vjerovati da je tome svemu došao kraj. Ponovo se svi razilazimo i upuštamo u nove avanture. Ja sam jedan od rijetkih koji je nakon srednje upisao faks. Većina ih je otišla u zanat i zbog toga se osjećam pomalo usamljeno. Kada sam krenuo u srednju školu, samnom su išla moja dva najbolja prijatelja. A sada kroz sve moram proći sam. No nije faks jedina stvar koja me muči. Bliži se maturalna večer. Svi dečki već se na veliko hvale svojim djevojkama i partnericama. Ja svoju još nisam pronašao. Ta večer događa se jednom u životu i htio bih ju provesti sa uistinu posebnom osobom. Ali takvu još nisam upoznao. Možda je moj ukus malo čudan, ali ne volim top modele. Stvarno mrzim kada u šetnji gradom pored mene prolaze takve cure. Sve su iste. Plava kosa, tunika, ogroman remen, još veće naočale, tajice i zlatne tenisice. Stvarno grozno. Privlače me cure koje su drugačije od ostalih. Koje se ne pokoravaju zapovjedima modnih časopisa i trendova. I dok sam tako razmišljao, prišla mi je djevojka u dugoj crnoj haljini, razmazane šminke, suznih očiju. Pitala me imam li cigaretu. Bila je to uistinu najljepša djevojka koju sam ikada vidio. Imala je dugu, crnu kosu, blijedo lice i crvene usne. Izgledala je poput Snjeguljice. Izvadio sam kutiju iz džepa i dao joj cigaretu. Zahvalila se, okrenula i otišla. Nekoliko sekundi mi je trebalo da shvatim koja sam ja budala. Kako sam ju mogao tek tako pustiti da ode??? Ustao sam i potrčao za njom. Ugledao sam ju kako sjedi na klupi i plače. Došao sam do nje. Sjeo sam na klupu i rekao: «Ti si najljepša djevojka koju sam ikada vidio.» Možda je to bilo malo blesavo, ali na njenom se licu pojavio maleni osmjeh. Upoznali smo se. Zvala se Rahella. Ne sjećam se kada mi je zadnji put vrijeme tako brzo prolazilo. Imali smo toliko zajedničkih interesa. Toliko tema za razgovor. Pričali smo o svemu. O glazbi, o ljudima, o filmovima. Nekako smo došli na temu ljubavi i zaljubljivanja. A ja sam se prvi put u životu osjećao zaljubljeno. Zagrlio sam ju i rekao: «Nikada nisam ni sanjao da ću se prvi puta zaljubiti u djevojku iz bajke.» Ona me zbunjeno pogledala. «Volim te, Snjeguljice!», šapnuo sam joj. Prislonila je svoje crvene usne na moje i poljubila me. Ubrzo je zvono crkve odzvonilo svoju posljednju melodiju. Bila je ponoć. «Dobro da nisi Pepeljuga. Jer da jesi, sada bi morala pobjeći.», rekao sam. Ona se ljupko nasmijala i rekla: «Što se mene tiče, ovdije možemo ostati cijelu noć.» Nastavili smo se ljubiti i maziti. Bilo je stvarno prekrasno.
Ali nakon nekog vremena u park je došlo desetak pijanih idiota koji su vikali, pjevali i glupirali se. Romantika koja je do tada plesala u zraku oko nas sada je bila potpuno istrijebljena. Više nismo znali gdje ćemo. Rahella je rekla da zna za jednu napuštenu baraku nedaleko odavde. Predložila je da idemo onamo. Ali ja sam došao na još bolju ideju.
«Moji su starci jutros otputovali. Možemo kod mene.», rekao sam joj. Bojao sam se da će pomisliti kako ju želim samo odvući u krevet. Ali to mi stvarno nije bila namjera. Na moju veliku sreću, Rahella je pristala. Tako smo zagrljeni krenuli prema mojoj kući. Kada smo stgli, u sobi sam upalio tri svijeće, pustio laganu glazbu i ugasio svjetlo. Nastavili smo sa maženjem. Ja sam ležao na krevetu, a Rahella je spustila glavu na moja prsa. Imala je tako lijepu kosu. Bila je ravna, počešljana, meka poput svile. Stvarno sam se zaljubio u nju.
«Volim te!», šapnuo sam. Ona me pogledala svojim velikim crnim očima punim nježnosti i nasmiješila se. Kada nas je maženje i ljubljenje iscrpilo, legli smo jedno kraj drugog i razgovarali. Pitala me koliko sam cura imao do sada i jesam li spavao s nekom. «Ja nisam baš iskusan u ljubavi. Do sada sam imao samo dvije cure jer se stvarno teško zaljubljujem. Ali nikada nisam spavao sa curom. Mislim da je za to potrebna ljubav. A u tim vezama nje nije bilo. Ti?», pitao sam ju. Ni ona nije bila previše iskusna. Do sada je bila u samo jednoj vezi i to zbog frendice. «Nikada nisam spavala s dečkom jer čekam svog princa na bijelom konju. A takvog prije tebe nisam upoznala.», prošaptala je. «Hoćeš reći da bi spavala samnom?» pitao sam ju. «Da, mislim da bi.», rekla je milujući me po licu. «Pa zar ne misliš da je pre rano?»
«Ne mislim. Tko zna što se sutra može dogoditi? Moraš iskoristit svaki dan najbolje što možeš!», rekla je i počela otkopčavati haljinu. Bila je tako lijepa. Gledao sam njezinu dugu crnu kosu kako pada na malene grudi. Zagrlio sam ju. Ubrzo samo nas dvoje uplovili u more strasti, nježnih dodira i poljubaca. Dok smo ležali znojni i zagrljeni, pitao sam ju bi li mi htjela biti pratnja na maturalnoj večeri. «Bit ću tamo, sigurno.», rekla je. Još jednom sam ju poljubio za laku noć. Zaspali smo čvrsto zagrljeni. Kada sam se ujutro probudio, Rahelle nije bilo pokraj mene. Isprva sam mislio da je to bio samo najljepši san u mom životu, ali mi je onaj divan osjećaj zaljubljenosti dao do znanja da je to bila stvarnost. Pomislio sam kako se Rahella probudila prije mene i otišla kući. Bilo me pomalo strah da nisam izgubio nešto najljepše što sam ikada vidio. Krenuo sam prema kupaoni da pogledam jeli možda tamo. Otvorio sam vrata. Obasuo me miris svježe krvi. Rahella je bila tamo. Nepomično je sjedila u
kutu još bljeđa nego inače,a tamno crvena krv slijevala se niz njezine nježne ruke. Njezine usne bile su iskrivljene u bolan osmijeh. Suze su počele teći niz moje lice. Prišao sam njezinu krhku, beživotnu tijelu i zagrlio ga. U ruci je držala dvije kuverte. Jedna je bila naslovljena na moje ime, a druga na ime njezinog oca.
Polako sam izvukao prvu i otvorio ju. Evo što je u njoj pisalo:
Dragi moj prinče,
Vrijeme je da čuješ moju priču. Prije sedamnaest godina, kada sam se tek rodila, umrla mi je mama. Moj je otac jednako slab kao i ja, pa je utjehu tražio u alkoholu. S godinama je opijanje postajalo sve učestalije i za mene sve bolnije. Od moje četvrte godine svakodnevno me tuče i zlostavlja. Od svoje četrnaeste godine razmišljam o tome da si uskratim život. Toliko sam puta sanjala sebe u majčinu zagrljaju, da mi se ponekad činilo kako je uistinu tu. Ali bi me očevi udarci vraćali u stvarnost. U njima je bilo toliko mržnje, boli i bjesa. Znam da ću uskoro biti punoljetna i da ću moći napustiti tatu, ali traume iz djetinjstva proganjale bi me cijeli život. Samo sam čekala jednu lijepu večer, jedan lijepi trenutak, da mogu umrijeti s osmijehom na licu. I ti si mi to omogućio. Noćas mi je bilo prekrasno i uistinu mi je žao što te napuštam. Nemoj misliti da sam te iskoristila. Znaj da si ti jedina zvijezda u mom mračnom životu i da bih u drugim okolnostima uz tebe ostala do kraja života. Ali ja ne vidim ni jedan drugi izlaz iz ovog pakla. To sam učinila za dobrobit tebe i sebe. Ovo ti jučer nisam rekla, ali onog dečka s kojim sam bila moj je otac pretukao i završio je na hitnoj s unutarnjim ozljedama. Nisam htjela da se i tebi nešto takvo dogodi. Molim te nemoj biti tužan zbog mene. Meni je ovako lijepo. Nadam se da ćeš uskoro naći još bolju curu i ponovo se zaljubiti. Kao što sam ti i obećala, na maturalnoj večeri ću biti s tobom iako me nećeš moći vidjeti. Uvijek ću biti uz tebe i znaj da te volim!!!
Tvoja Snjeguljica...
Dugo mi je trebalo da shvatim da je zauvijek otišla. Zapravo, još danas teško to mogu prihvatiti. Neprestano se nadam da će se odjednom pojaviti pored mene, zagrliti me i nasmješiti se. Maturalna večer mi je ipak ostala u lijepom sjećanju. Iako sam ju proveo u suzama i crnini, znao sam da je Rahella samnom. Ni u jednom trenutku nisam osjećao ljutnju na nju, niti sam se osjećao iskorištenim. Znam da me nije htjela povrijediti. A što se tiče njezinog oca, nikada ga nisam vidio. Na sprovodu se nije pojavio, a njegovo pismo i sada, nakon gotovo osam godina, stoji u mojoj ladici. Pokušao sam stupiti s njim u kontakt, ali on me jednostavno ignorirao. Četiri godime nakon Raheline smrti grob sam posjećivao svakodnevno, a sada to radim barem tri puta tjedno. Siguran sam da osobu kao što je ona nikada više neću sresti, ali se nadam da ću se jednog dana ponovo zaljubiti. U spomen na moju Snjeguljicu često volontiram kao osoba za pomoć liječenju alkoholičara. Ako već nisam mogao spasiti Rahellu i njezinog oca, mogu nekog drugog. Polovica moga srca zauvijek će joj pripadati, a vrijeme će pokazati tko će dobiti drugu polovicu.
Post je objavljen 02.08.2007. u 13:52 sati.