Pomalo ovakvih ljudi. Vozim se busom za Dugave nakon posla u rane predvečernje sate, neki momak je stao ispred mjesta gdje sam sjedio taman tako da mu mogu čitati žvrljotine na ruksaku. Momak kao svaki drugi srednjoškolac, tenisice na nogama, MP3 player u ušima (tko zna znaju li današnji klinci što je to walkman). I dan danas me zanima što to ljudi šaraju sebi po ruksacima, jer je i to određeni način da se pošalje neka poruka. Uglavnom piše Bad Blue Boys Dinamo, ima nekog metal benda, nekada Iron Maiden ili Anthrax danas tko zna što, a neki su se furali i na punk ili darkeriju pa su shodno tome takvi bili i napisi na ruksaku. Zapravo, ne sjećam se baš da je itko furao kakve političke poruke. Ono što sam vidio na ruksaku toga malog me neugodno iznenadilo. Hermann Göring, I love my Reich, Deutschland über alles, gomila naci znamenja, to krasi njegov ruksak. Pomislio sam, kvragu, kakva su to ljudi koji na to briju. Koliko moraš biti mlad, naivan, neupućen, neobrazovan, neškolovan, neiskusan, blesav i tko zna što još, da kao srednjoškolac briješ na takvu spiku. Uopće, koliko blesav moraš biti da te se doima jedna prizemna, jeftina i sasvim priprosta ideologija, zasnovana na opsjenama, predrasudama, praznovjerju, znanstveno nepotvrdivim činjenicama i općenito glupostima i pizdarijama namijenjenima zavaravanju širokih narodnih masa. Zašto mu nitko nije rekao da to na što brije jednostavno ne valja? Znaju li njegovi starci da im sin brije na Hitlera? Ako znaju, i nisu mu na primjeren način ukazali da je njegova brija sranje, nije dobro. Primjeren način za ukazati da je malom brija sranje, vrlo težak zadatak za roditelje, ma za bilo koga. Kako mladoj osobi ukazati da mu je brija sranje a da se kod nje ne izazove još jači bunt?
Pitam se što će biti u budućnosti s takvim ljudima. Hoće li ih pustiti ta mladenačka faza bunta manifestirana kroz idealiziranje zločinačkih sustava, i hoće li furati neki normalan film? Hoće li postati odgovorni građani, ali sa teško prihvatljivim moralnim i političkim stavovima? Hoće li svoju briju podići na višu razinu i početi živjeti tu lošu filozofiju kroz netrpeljivost i nasilje?
Pomalo se bojim što će biti s takvim ljudima u budućnosti.
A možda će im sve to biti smiješno, kao što je i meni danas puno toga smiješno, u što sam vjerovao sa 16. Smiješno mi je i ono u što sam vjerovao sa 26, ali to je već neka druga priča...
Post je objavljen 02.08.2007. u 11:07 sati.