Hvala Bogu, malo ležerniji dani! Kao i mnogi od vas promijenio sam okruženje i sada u 5 ujutro “trpim” prekrasnu tišinu na terasi osluškujući svitanje i stidljivu bjelinu na obzoru, dok još mjesec sasvim pristojno sjaji. Uvijek su mi rana jutra i osviti bili najuzbudljiviji dio dana. Kao da se sve upristoji i svježe krene kao mladenka pred oltar puna slutnje nekog novog dobrog i punog života. A opet, nitko ne zna kako će za koga dan završiti, hoće li se otrcati i izlizati od ponavljanja, potrošenosti, dosade ili će donijeti bar neki trenutak za pamćenje, neki poseban osmjeh, naročito dobru i prikladnu riječ, lijep pogled, uzbudljiv okus. Vjerujem da to ovisi o našoj otvorenosti spram onoga što nam se naprosto nadaje kao mogućnost, a što često zapravo ne želimo vidjeti, čuti, osjetiti.
Uglavnom, da pojasnim i odsustvo komunikacije s moje strane, proteklih sam dana dosta intenzivno radio na izbornom programu stranke i priveo kraju ono što se naziva socijalnim programom ili našom socijalnom politikom. O tome što planiramo napraviti, ovom prigodom neću. Ali ću vas svakako pitati za mišljenje o pojedinim dijelovima programa u danima ispred nas. Sad se baš želim odmoriti i od politike i od gužvi i od velikih tema. Pripremio sam hrpu “lake” literature, ali i uši da slušam više ljude koje volim, koji su mi dragi a kojima posvećujem manje vremena i pažnje od onoga što oni zaslužuju i što ja želim.Danas posebno jednoj osobi zbog koje mi je današnji dan prije točno 26 godina bio najsretniji u životu. A kao homo politicus znam da ne mogu pobjeći niti od onoga što se događa šire od osobnog i privatnog svijeta, pa ćemo se čuti , naravno, i o tome. Uživajte.
Post je objavljen 02.08.2007. u 05:35 sati.