Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/appleart

Marketing

aftermath

Možda ste mogli primijetiti da sam u boxu imala planove svojih aktivnosti u Americi. Zadnji put je bilo updatirano negdje u... studenom? Vrijeme je za aftermath:

Što je za sad u planu:
- dizajniranje vozila za lunapark u proljeće na satu Honors fizike

E... ovo je propalo :( Bila sam jako tužna što na kraju nismo pošli! :( Baš taj dan kad smo trebali poći, vrijeme se pogoršalo i kiša je paduckala već od ranog jutra. A cijeli razred bio nabrijan da pođe, em zbog samog luna parka, ali i zbog opravdanog izostanka sa sata :p Na kraju krajeva, luna park se nije otvorio zbog vremena i mi smo žalosni ostali u kampusu. Ali smo barem imali slobodan sat umjesto fizike! :D I još smo svi dobili i majice s malim logom Varsity Physics koja na leđnoj strani ima natpis: May the force be with you. Haha. Ali šteta što prednji natpis nije bio veći (kao prošle godine!) i što umjesto force nije pisalo m*dy/dv v! (*za one normalne kojima nije jasno: sila se dobiva množenjem mase s akceleracijom. A derivacijom [dy/dv] brzine se dobiva akceleracija. Kužite? Masa puta akceleracija izražena u Calculusu! :D Da! Ja sam očito geek!)

- mačevanje

Check, učinjeno preko zime. Kao posljedicu, obožavam mačevanje!!!
- volonterski put u Louisianu da pomogne izgraditi kuće uništene u uraganu

Check, učinjeno u prvom tjednu ožujka. Bilo je SUUUPER. New Orleans me podsjećao na Hrvatsku :p
- proljeće na Floridi

Check, obavljeno u drugom tjednu ožujka. Prevlažno za ukus moje kose, kosa mi se frizzirala svaki dan. Aaaaargh. I nismo se kupali u moru, već u bazenu. Tad sam shvatila da mi nema do slane vode.

Uz to sam imala prilike vidjeti svašta luksuznog od ekskluzivnih naselja s ladanjskim klubom, čuvarom, golf-terenima i raskošnim vilama, do shopping centra na sve strane koji nudi sve i svašta (skupog), restorana (jako dobrih!), bezbroj palmi...

- sat grafičkog dizajna

Check, obavljeno na zimu. Kao rezultat, obožavam Adobe Illustrator! :D
- yoga

Check, preko zime. Nije bilo loše, ali mi je ipak najdraža ashtanga yoga.
- pletenje

Check, preko zime. Moj najdraži klub! :D Išli smo u stan jedne od profesorica da sjednemo i zajedno pijemo čaj u opuštenoj atmosferi. Nismo morali plesti ako nismo htjeli. Ja sam obožavala sastanke zbog razgovora i čaja :3
- selidba u novoizgrađeni dom

Check, na početku 12. mjeseca. Soba, madrac, namještaji i cimerica mnogo bolji nego prijašnji. Samo, kako je bio nov novcat, nije imao topao osjećaj kao da netko živi. I previše je odzvanjalo. Ali, kupaonice su mi bili najdraži dio: nema prljavih prvašica i drugašica!! :D


Što sad veli:
Kolovoz:
U Maineu je hladno. Moraju se nositi dva sloja majica uvečer, a po danu zna biti toplo ako je sunčano, ako je oblačno i ne baš. Obvezni komad odjeće: sweatshirt s natpisom "Maine" :)
Studeni:
U Maineu je hladno. Jakna se morala nositi od 9. mjeseca, vjetar nekad zna puhati kao duborvačka bura u siječnju. Više nema ni prelijepog lišća nego samo gola stabla. Jutro često zna biti obavijeno maglom i jedva se nešto vidi na dalje od 40 metara. Međutim, naš dom je često pregrijan tako da mogu bez problema šetati u ljetnom topiću i kratkim hlačicama. Obvezan komad odjeće: sweatshirt s logom moje škole i natpisom "Field Hockey" :)

Kolovoz, 2007:
Wheeee, ljeto u Dubrovniku! :D
:p

Što je dosad napravila:
- kupila bratu odvratan country CD :p
- kupila sebi Moulin Rouge double disc DVD :)) i Britney live koncerte Las Vegas i Hawaii :)
- vidjela Atlantik, noge još noije umočila, ali su u planu
- divila se zgradama svoje škole
- obišla Freedom Trail u Bostonu, imala turu brodom, bila u shopping centru
- boravila u Connecticutu i Maineu, posjet Bostonu, vožnja od Connecticuta do Mainea (znači autobusom prešla Novu Englesku :p)
- odigrala sezonu field hockeya
- pronašla mnoštvo azijske hrane :)
- igrala se u Photoshopu za vrijeme nastave zvane Digital Imaging
- prošla prvi trimestar

uz već navedeno u postu,

-snimala i uređivala filmove, zavoljela Adobe Premier i shvatila da je Adobe product junkie. Njena grupa dobila i školskog oskara za najbolju režiju/editiranje.
-penjala se po brdima i planinama s Outing Clubom
-vidjela ogromne komade leda na moru u ožujku

-napravila snjegovića :D

produkt našeg trosatnog rada, jer je snijeg bio tvrd!!!
i snježnu sirenu

- bila razvođačica na školskom mjuziklu
-pakirala se za doma i shvatila koliko zapravo stvari čovjek nakupi tijekom godine! Većinom su bili papiri, ali svejedno... Muka za pakovanje i slanje!
-zavoljela američke profesore. Oni su bili jedan od najboljih djelova škole. Satovi su mi uvijek bili zabavni! :)
-shvatila koliko zapravo voli svoj dubrovački razred (ljude, ne prostoriju).
-išla kupovati haljine za maturalnu u Floridi!!! Jeftine i super haljine! :D I isprobavanje je prava uživancija. Tvrdim da svaka cura mora odlaziti od trgovine do trgovine i isprobavati razne haljine! XD Nemate pojma koliko je to SUPER!!!
-obolila od virusa u stomaku na tjedan kad sam trebala pisati dva velika testa i zbog istog nisam mogla jesti ništa 5 dana. I to nejedenje je počelo utjecati moju sposobnost pamćenja! Pravo šokantno otkriće, mogu vam reći.
-pisala taj zloglasni SAT, TOEFL i AP test
-otkrila mnogo dobre (a također i lošu) hranu
-počela brojati kalorije (i prestala po povratku u Hrvatsku, ali još uvijek nekad znam pogledati poleđinu da vidim kalorije. Iako me sad nije briga za njih i jedem što god :D)
-držala lekcije iz matematike prijateljici

Na kraju krajeva:
Isprva sam valjda pošla puna poleta, uzbuđenja, nekih očekivanja i sreće zbog tog novoostvarenog iskustva. Naravno, nailazila sam na mnoge probleme i situacije: napuštanje poznate sredine, ulazak u novo skroz drukčije društvo i školu, čitanje na engleskom, prvu lošu profesoricu iz matematike u životu i zbog toga sam morala samu sebe podučavati taj predmet. Bila sam IZRAZITO zbunjena u ponašanju i nisam se mogla izraziti točno onako kako bih htjela. Zbog toga sam uvijek ispadala čudna, ali neka. Kad ljudi oko vas govore o nekim događajima ili ljudima nemate pojma ni tko su ni što su i osjećate se izolirano. Isprva nisam shvaćala zašto bi profesori čavrljali s učenicima i nekako mi je to bilo jako čudno, ali na kraju sam to stvarno zavoljela. Nije bilo ljudi s kojima bih podijelila stare priče ili neke glupe šale koje smo smislili prije 5 godina. Uvijek su ljudi bili oko mene, pa nekad nisam mogla biti sama ma koliko god da ja to želje i uvijek sam morala paziti da im ne smetam. Teško se opustiti ako znaš da si gost u nečijoj kući pa uvijek moraš paziti kako ostavljaš stvari za sobom i što radiš. Nemaš one ljude kojima bi se povjerila ili potražila savjet. Prijatelji su mi bili u drugoj vremenskoj zoni i rijetko smo se kad sreli online u isto vrijeme jer sam ja stano bila zauzeta oko škole po danu, a kad bi napokon obveze popustile, onda su oni spavali. Ista stvar i s obitelji. Kako sam bila u novoj sredini morala sam se opet dokazivati, pokazivati tko sam, što sam. Nositi se s hlaaaaadnom klimom. Dijelila kupaonicu i wc s još 34 ljudi (najmanje). Spletom okolnosti bila prisiljena sudjelovati u stvarima koje baš i ne volim, ali mi je drago da jesam. Morala sam jesti hranu u kantini svaki dan. Bila sam sama bez ikog koga znam bar godinu dana u stranoj zemlji. Ma mogla bih vam nabrajati sve teške stvari u beskonačnost, ako bih si dopustila!

Ali znate što? Jest da mi je s vremena naravno bilo teško i da sam nekad samo htjela neko vrijeme biti sama sa sobom da se sredim, ali ništa mi od toga nije toliko teško padalo da bi me nagnalo da požalim sve ovo. Jer, na kraju krajeva, dobila mnogo više od onog što sam imala oduzeto (a i vratilo bi mi se za oko 9 mjeseci).
Kao prvo, otkrila sam toliko toga o sebi koje ne bih da se nsiam makla iz poznate sredine: s kakvim se ljudima ZAPRAVO želim družiti i koje treba izbjegavati, kako se nosim pod stresnim situacijama. Otkrila sam da zapravo volim fiziku, zbog nastave i profesora koji ju čini tako super predmetom, otkrila čari mačevanja, otkrila divote i užitak raditi umjetnost na računalima. Shvatila sam da volim brojeve i da u životu trebam imati umjestnost da bih bila svoja. Korisno je zadržati nešto staro u novoj okolini. Kao, sviranje instrumenta, a u mom slučaju, jako mi je pomoglo pisanje bloga da se prisjetim zašto ovo i radim jer sam bilježila svoja iskustva i dojmove. Kako preživjeti u kupaonici koju koristi 12+ ljudi. Kako čavrljati s ljudima koje baš i ne poznajem (ok, ovo još treba usavršiti). Što se radi, nosi kod njih (i što mi se od toga sviđa, a što ne). Kakve sve mogućnosti Amerika pruža. Kako se odijevati za snijeg i hladnoću! Svidjelo mi se kako sistem funkcionira i kako ima ljudi i organizacija koje će te podržati i gurati ako imas potencijala i volje. Stekla veći uvid u neke različite kulture i kako se neki pripadnici istih ponašaju. Morala sam se naučiti prilagoditi ljudima, a istodobno zadržati ono svoje. Vidjela sam kakvih ljudi ima. Prije svog odlaska sam vjervala da ama baš svatko može i da ima potencijala i da može napraviti što god hoće samo da ima dovoljno volje. Međutim, shvatila sam da stvarno ima glupih ljudi, a ne samo onih koji se ne trude ostvariti svoj potencijal. Shvatila sam koliko ljudi mogu biti i zli. I onda kako se nositi s time i da tu ja ne mogu puno učiniti. Iako sam se uvijek smatrala tolerantnom osobom, mislim da sad imam još veće razumijevanje za neka drukčija ponašanja, ljude i načine.
Ali najvažnije je da sam stekla jedno iskustvo koje mi obogaćuje život i koje me dodatno izgradilo kao osobu. Unatoč svom stresu, svim neugodnim i ponekad bolnim iskustvima, drago mi je, ne, jako mi je drago što sam uopće pokušala dobiti tu stipendiju i što sam uopće imala volje za poći. I da, uvijek bih to ponovila :)

Post je objavljen 01.08.2007. u 23:59 sati.