Marketing
igor štiks: elijahova stolica
evo, prije nego što otputujem negdje gdje se neću snaći s internetom (odnosno, bez njega), htio bih napisati još jednu recenziju ovdje. u obilju literature koju mi boris donosi kući (jer se ja pravim da ne znam gdje je knjižnica, a niti se ne trudim pronaći ju), našao se i ovaj roman. na čitanje me izazvao njegov smioni naslov; "elijahova stolica" nije nikakvo preneseno značenje za problem opisan u knjizi ili fraza koja stoji samostalno kao naslov kako sam tada mislio, već označava stolac za obrezivanje u židovskoj sinagogi koji u radnji romana zauzima jako važno mjesto.
ovaj roman predstavlja izazov, odnosno drastičan pomak od literature koja nas iznenađuje svojim krajem. izazov zato što se tema kroz cijeli tekst romana nameće sama po sebi (očito je na samom početku), ali pomak time što čitatelj unatoč tome knjigu čita u jednom dahu do kraja. štiks je zrele i složene misli poslagao u radnju toliko puta već obrađenu u svjetskoj književnosti tako da svojim pripovijedanjem ne odaje dojam da je roman zapravo napisao netko od 23 godine. čak je i jedan od glavnih likova u romanu, mladog studenta ivora, vjerojatno poistovjetio sa sobom dajući mu ime vrlo slično svojem vlastitom. jedina razlika među njima je ta što je igor znao kraj priče, a ivor ga nije mogao ni naslutiti.
richard richter je pedesetogodišnji novinar i pisac koji se nakon razvoda od svoje žene putuje iz pariza u rodni beč, gdje mu je jedina preostala obitelj stara teta ingrid s kojom je odrastao. ova naoko slaba i dobroćudna starica skriva tajnu staru koliko je i richard, u što će se i on sam uvjeriti kada pronađe bilježnicu plavih korica iz drugog svjetskog rata, skrivenu u zidu njene kuće. počevši u ratu, ova priča i završava u ratnom okruženju, ali jedina povezanost s njim je kaos koji je sveprisutan u pozadini i u dubini svakog lika. putovanje na koje se richard upušta netom nakon toga postaje životno koje će donijeti neke odgovore, ali i još više problema.
igor štiks je rođen u sarajevu 1977. godine, gdje je proveo djetinjstvo. 1992. godine se seli u zagreb gdje je na filozofskom fakutetu diplomirao komparativnu književnost i filozofiju. njegov prvi roman "dvorac u romagni" donio mu je mogućnost završavanja studija filozofije na pariškom université paris 8. danas živi u parizu gdje priprema doktorat na institutu d'etudes politiques de paris. objavljuje članke, eseje, prijevode s engleskog i francuskog jezika te književne tekstove u tisku i časopisima u hrvatskoj (vijenac, zarez, quorum, europski glasnik, treći program, libra, fantom slobode, itd.), bosni i hercegovini, sloveniji, srbiji, crnoj gori i makedoniji.
____
ako uhvatite vremena, pročitajte i intervju jutarnjeg lista u kojem govori kako se snalazi među etiketama koje mu kritičari dodjeljuju, o utjecaju literature na vlastiti životni put i piscima koje cijeni.
lugh
Post je objavljen 03.08.2007. u 00:37 sati.