Marketing
Internet
Ovo je moj mali ljubimac, moj papagalo koji mi donosi radost, ljutnju, brigu i kojesta drugo.
No, ovo sto se dogodilo mozda i nije nista neobicno, ali eto, moj papigic je ziv zahvaljujuci internetu. Da zna, vjerojatno bi se naklonio i rekao hvala, ali kako ne zna on, nego ja, to dodje na isto.
Druzimo se mi gotovo 3 godine, idemo jedno drugom na zivce, vicemo jedno na drugo (nemamo inace na koga, pa eto…). Pazim ga , cuvam, ucim pricati, ali…da, nije to obicni papigic, ne samo da je najljepsi, najpristojniji, ne pravi nered, fucka za gazdaricom…
Naime, on je jedna mala ljencina koja nece svoj kljun brusiti na sipinu kost. Pozalih se ja u trgovini gdje sam ga kupila, a oni kazu da nema pomoci, ako ne bude to radio, uginut ce.
Prolazilo vrijeme, iskreno govoreci ja na to i zaboravila, kad jednu vece nekako se tuzno javlja. Gledam ga, pa otvoren mu je kavezic, moze van, ima hrane, vode, svojih poslastica i tako, ali nije to. Uzmem ga na ruku i odnesem u kupaonu pred ogledala, tamo se jako voli zabavljati, misli da su jos trojica s njim (jaaadan), nista, opet nekakav tuzan pijukic. Gledam ga sa svih strana i primjetim da nekako cudno trza glavom. Sta je sad to, upitah se, pa nije se nikada tako ponasao? Jao meni, kada sam stavila jos jedne naocale, pa on ne moze otvoriti kljun, kljun je prerastao i zaglavio se i on ne moze niti jesti niti piti.
Mozete li vi sebi zamisliti moju paniku?
Mozete li vi zamisliti koji je mene strah uhvatio da ce on umirati ispred mene od gladi i zedji?
Naravno da je vece bila, naravno da nikoga nema, naravno da smo sami.
Sta da radim?
Bila sam spremna da mu ujutro otvorim balkon i pustim ga van, takva ce mu smrt biti brza , jer ce ga ptice dohvatiti cim se pojavi, ma strasno, ali…
Internet sine mu kroz glavu, brzo za komp, ukucam u trazilicu: tigrice i evogaaa, sve sam nasla, sve moguce savjete pa i pomoc za takve slucajeve. Opisano kako ga trebam drzati, kako obrezati kljun skarama, kako drzati njegovu glavu da ga na povrijedim, kako da mu obrezem pandjice, ma divota.
Sada to radimo redovno, on vec zna, i strpljivo ceka da zavrsim posao sa skarama, a onda uziva kada to finije obradjujem sa turpijicom za nokte. Ma sta da vam kazem, poseban je.
E da, u trgovini se nisu mogli nacuditi kako sam se usudila to sama raditi, kao, to rade samo veterinari za dosta love.
Ma ce nama veterinar, kad mi imamo komp i puno srce ljubavi, heh.
Post je objavljen 01.08.2007. u 22:01 sati.