Marketing
Ivana Brlić-Mažuranić
U novom Glasu Koncila našla sam njenu pjesmu koja me se baš dojmila...
Ne, moj svijet nije raka
Ne, moj svijet nije raka
Oko koje život kruži,
Moj je svijet polje silno.
Raspupalo, rascvjetalo,
Na kom Bog se sa mnom druži.
Ne, moj svijet nije raka
Rastvorena koja čeka,
I put koje neminovno
treba hrlit drhtajući
Od začetka svoga vijeka!
Moj je svijet divna šetnja:
Čudesnim po livadama
Ja o Božjoj idem ruci,
Njeg'va staza s mojom stazom
Usporedo puca sama.
Tihom stopom kroz čudesa
Prolazimo mi u dvoje;
S naše družbe razdragano
Pozdravlja nas sve stvorenje,
I divote niže svoje:
Iz daleka talas vesne,
Preko polja k nama kreće,
Nečujnim i silnim valom
Grli polje sve to šire,
i polaže bijelo cvijeće.
Gledam - i Bog sa mnom gleda
Te se blago na me smije:
"Tebi dijete cvijeća treba,
Ti ga uzmi! - Pamti samo:
Ta krasota ništa nije!"
S drugog kraja vihor srlja,
Uzburkane magle mete
Tutanj, lom i tres i groza,
Crni mrak i žica plamna
Što se bijesna kroz mrak plete.
Slušam i Bog sa mnom sluša
Kroz mrak blago mi se smije:
"Pusti divnu stravu groma
Do dna srca! - Pamti samo:
Ta strahota ništa nije!"
Kroz čudesa dalje greduć
Svetu Patnju susrećemo:
Bol svih majka, muku djece,
Suze starca i put strašan
Stradanje kud luta nijemo.
Stojim - a nad moju glavu
Bog polaže ruke dvije:
"Pođi k njima. Al' ne plači,
Jer je patnja dar jedini
Iz kog iskra živa bije."
Tako plaho srce moje
Na svom putu v'jek na novo
Zanosi se, klikće, ljubi,
Strepi, žali - al mu pokoj
Uv'jek vraća Božje slovo.
Ne, moj svijet nije raka
Otvorena koja čeka,
I put koje neminovno
Treba hrlit drhtajući
Od začetka svoga v'jeka.
Ja i ne znam što je ono
Što u raku može saći?
Zar međ zemljom, cv'jećem, suncem,
Izmjena gdje vječna kruži,
Neću i ja mjesta naći?
Dušu svoju još za živa
Spustit ću u Božja njedra,
A mog žića sile krhke
Lasno li će na svom valu
Jednom odnijet proljet vedra!
Uskrs, 1922. godine
(Ivana Brlić-Mažuranić, 1874-1938)
Pjesma - 9. stranica
Post je objavljen 01.08.2007. u 20:53 sati.