Marketing
Umjetni šampanjac u Rotorui
Zapadni dio kompleksa je spektakularniji jer obiluje gejziraima koji se aktiviraju u pravilnim vremenskim razmacima i izbacuju vodu do 16 metara u visinu. Nažalost, gejziri su izgubili svoju stoljetnu snagu, i godinama su njihovi mlazovi postajali sve rijeđi i manji. Kako bi sačuvali atrakciju turističke vlasti su ih ojačali jednom vrstom dopinga, pa se u jednosatnim razmacima u dno gejzira ušpricava smjesa koja sa sumpornim vodama izaziva "vodenu eksploziju". Naime, u prošlosti je najveći gejzir, nazvan po britanskom monarhu kralju Georgeu, izbacivao mlaz u pravilnim 65-minutnim razmacima. S vremenom je postao neredoevit i malen. Umjetno mu je vraćen stari sjaj, a nekad se dogodi da neposredno nakon umjetno izazvane erupcije dođe i ona prirodna, pa je teško sakriti da uprava parka izaziva ovaj šampanjac...
Međutim, sulfati u vodi su još uvijek pravi i ljekovitost vode još nije opovrgnuta...
...a učinkovitost vode iz ovih izvora je toliko poznata da neki gosti zbog nje pristaju na boravak u neposrednoj blizni izvora, u hotelu čijim se hodnicima širi nesnosan smrad sumpora...
Ostali gosti borave u hotelima u samoj Rotorui. Arhitektonsko-urbanistička zanimljivost grada obrnuto je proporcionalna njegovoj razvikanosti. Dok se Rotorua reklamira više nego Dubrovnik ili Opatija središte gradića je nekoliko pravokutnih ulica i na prste jedne ruke se mogu nabrojati dvokatnice...
Naime, moderni trendovi turizma favoriziraju skuplji ruralni smještaj u prirodi daleko od grada. Sutra ćete vidjeti kako to izgleda. Od zanimljvijih zgrada to su muzej...
...i kupalište...
...koji potječu iz kasnog viktorijanskog razdoblja, kada je Rotorua bila dostupna samo odabranima. Iako i danas slovi za jednu od perjanica novozelandskog turizma, zlatna vremena Rotorue bila su u prošlom, pa čak i pretprošlom stoljeću, dok se danas živi na staroj slavi (kao i u Opatiji). Kompleks jezera je bio omiljena destinacija engleskog plemstva, a "Bijele i Ružičaste terase" su bile najveća prirodna atrakcija južne hemisfere i često su ih nazivali osmim čudom svijeta. Nalazile su se u podnožju brda Tarawera, točno prekoputa istoimenog jezera.
Kažem nalazile, jer ih je erupcija vulkana Tarawera 10. lipnja 1886. godine izbrisala sa lica zemlje i dramatično promjenila izgled cijele doline. Erupcija je bila vidljiva iz 800 kilometara udaljenog Christchurcha, a u Aucklandu su je najprije interpretirali kao napad ruske flote. Nisu nestale samo terase. U ovim šumama se nalaze ostaci sela Te Wairoa, nekad velikog maorskog naselja. Danas nema više ničega, a malobrojni ostaci na ovom lokalitetu se zovu "Zatrpano selo"...
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 03.08.2007. u 19:18 sati.