Marketing
When we all want to seem like we've got it all figured out, I may be the first to say that I don't have a clue, I don't have all the answers
Jednostavno obožavam onaj osjećaj koji pruža samo dodir sunca na koži,
i to je još ovog proljeća bio prvi znak novog života. Hodajući beskrajnim stepenicama moje Ludare ili se jednostavno izležavajući bježeći od napornih misli sanjala sam kako će doći napokon to dugo očekivano ljeto i cijeli će krug opet započeti iznova.
I naravno da je došlo, kao što i sve ostalo u životu na što se čeka, i donijelo mi je, do sada, toliko lijepoga.
Iskreno, danas uopće nisam imala namjeru išta pisati, i ovo ovdje je napisano samo za moju dušu, da se prestanem brinuti hoću li moći popamtiti sve što se dogodilo. Jer, tempo je ubrzan i čini mi se da sam tek sada počela primjećivati da svi ljudi oko mene imaju vlastiti život, koji se toliko razlikuje od moga, pun različitih briga (koje mnogo puta nisu opravdane), strahova i snova, malih događaja koje ljudi vinu u zvijedze pa postanu posebni i nezaboravni i pun onih stvarno važnih događaja koje često zbog neki glupih razloga previde. Od mnogih sam se otuđila, što biva normalno preko ljeta, no samo oni najvjerniji su stalno uz mene. I često se zapitam jesam li ja uz njih kada je to usitinu potrebno?
Jedna vrlo važna osoba ima jedan pad za drugim, a ipak se drži uspravno i ponosno i dok joj postajem sve dalja zbog svoje sebičnosti, sve glasnije osjećam glas uspavane savjesti koju sam gušila jastukom toliko vremena i shvaćam da je vrijeme za promjenu. Jer, napokon, potreban je samo 1 zagrljaj i rečenica: "Sve će biti dobro, pogledaj, ja sam uz tebe."
Ipak, promjena je došla sama, onako tvrdoglava se nije najavila i zatekla me. Iskreno, zatiče me još uvijek. Mjesecima. Već sam izgubila nekog važnog (možda ne zauvijek) i pokušavam prazninu napuniti jadnim nadomjescima, a druga osoba, ona koja je pored mene otkada sam uzela prvi dah, također odlazi. Naravno, to nije ni vječno ni daleko, ali meni jest. Odjednom sam se osjetila toliko malom, krhkom.
Zato volim biti na plaži. Dok me sunce miluje i kapljice mora me zovu na igru, u onom mnoštvu opuštenih ljudi, osjećam toliku beznačajnost, ali znam da to nije istinito. Misli mi slobodno struje i onu koja je vragolasto pobjegla stignem uhvatiti, a mrsku zaustaviti uopće prije nego se stvori. Znam da gotovo sve u mom životu je pod mojim nadzorom i može se uvijek promijeniti nabolje.
Toliko je gorih stvari u životu zbog kojih, kada dođu, ako ikada dođu, vrijedi sačuvati brigu.
I tako, redom dan za danom,
napola poznati ljudi prolaze preko mog puta, svi su puno zanimljivi i samo im je to svima zajedničko. Malo će promijeniti smjer ovog ljeta, ali mislim da neće imati većeg utjecaja na moj život. No, tko zna. Nikad ne reci nikad.
I dalje sam luda, opičena, no nadasve hiperaktivna i potpuno neshvatljiva, ona ista ja, neka se gone s puta oni koji me neće u svojoj blizini, naravno da se ja neću micati prva. Gutam knjige manje nego prije, ali sam sretna samo zbog pomisli da ih imam vremena čitati, odlazim u kino, nekad zaspati, a nekad se zabaviti i selim se sa vrlo malo pokretne imovine kud god me pozovu. Ipak, zar ovo nije vrijeme zabave i nerada (kao ljeto) i ludovanja (kao mojih godina)? Volim sebe vidjeti na drukčijem stajalištu, boljem, a druge jednostavno zanemariti zbog njihovih bolesnih načina uopće postojanja.
(Mali izljev bijesa, bolje ovdje, nego u stvarnosti...
)
Čujem da se Mimi strašno zabavlja i zamišljam ju kako skija na vodi sa rukom i nogom u zraku (ovo ostalo je na odgovarajućim mjestima) i toliko sam sretna zbog nje i zbog toga što sam pametna pa sam i prije svega znala da će joj biti super. 
Bridget Jones mi je novi uzor. Rastura.
I mislim da je to sve, jer mi maskara izaziva reakciju pa ju idem ukloniti, posao po kući se neće sam obaviti, dopušteno vrijeme na internetu mi polako istječe, puno knjiga čeka da ih se pročita (inače ću morati plaćati zakasninu), mnogo zabava očekuje moju sređenu prisutnost i toliko puno ljudi čeka da im kažem samo jedno: da ih volim.
Stoga, nastavljam uživati i nadam se da to nikada neću prestati. Veliki pozdrav svima, nedostajete mi. I, naravno: vojim vas. 
Post je objavljen 01.08.2007. u 18:25 sati.