MSN... Otvorih listu tvojih prijatelja... Zamagli mi se pred ocima...
BOL mi se razli venama...
Samo je jedna osoba vrijedna da bude tamo.. Mlada i nasmijana zavodnica... Ja nisam medu njima... Nikada neces saznati koliko je zaboljeo jecaj.. Koliko se kristalica boli zabilo u moje osjecaje... Ispustih krik...Suze zamaglise pogled. Glad vise nisam osjacala. Uzeh casu i prislonih uz usne... Vino.. Pijem te kap po kap, nebi li isprala sjecanje.. Nebih li zaustavila jecaje. U glavi mi prostruji misao.."zasto si na ovoj zemlji?". Cemu vjernost lutalici kroz padine strasti.?.Ponosis se da pises sa njom, tom mladom zenom koja pali vatru u starim pastuhima...Ponosno pokazujes da si medu njenim prijateljima (pored drugih)..Je li to namjerno urezujes zadnji rez boli u mojim osjecajima..?.
Zelis li da nestanem sa tvoga sazvijezda (tjeras me neprestano, dok uporno pokusavam zadrzati nit izmedu nasih sudbina)?...Zvuk telefona.. Jecaji jos glasnije odjeknuse u meni. Zvono na vratima.. Lik susjede mi govori..."Saberi se.. Prestani plakati... Zaustavi drhtaje..(kako da joj priznam da placem zbog tebe).. Mozda vise ne mogu podnijeti samocu i tvoje odlaske, to neprestano dozivanje mojih misli za tvojim pogledom.. O moja virtualna ljubavi, danas sam ponovno pozeljela da nikada nisam zalutala tu i otvorila ti svoju dusu... Danas sam po tisuciti puta zazalila da sam povjerovala tvojim rijecima, i zedna ljubavi mislila da su istina. Danas sam ponovno dotakla dno sa zeljom da ne otvorim oci, da ne osjecam...da ne disem...da nestanem na dasku vjetra, da sam balon sapunice koji se preljeva..
Oci me peku, natecene od prolivenih bujica.. Tijelo mi tresu neusliseni dodiri zelja...Navikla sam samo da dajem... Volim te...Usprkos svega...
Post je objavljen 01.08.2007. u 23:56 sati.