... Krenem obalom koju dobro znam,samo dva minuta pješice do luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju,kriju iglom izbodene ruke
Pa opsujem da ne mogu prostije,mada odavno sam pobjeg’o iz geta
i mjesec iznad nas ima okus hostije,a cesta miris izgubljenog svijeta
... kome biti zahvalan
GRADE MOJ...
Zlatan Stipišić-Gibboni
Kad su neki prije desetak godina govorili o uvođenju visokoškolske ustanove na područje Šibenika, svi su to dočekivali s podsmijehom. Ali, gle čuda! Iz godine u godinu rasla je Visoka škola za turizam, postajući jedna od najopremljenijih škola u Hrvatskoj, sa smjerovima jedinstvenim u Hrvatskoj – križanjem menadžmenta, ekonomije i informatike. Počevši u nekoliko prostorija izrasla je dvokatna zgrada, ponos i dika, COLLEGIUM SIBENICENSE.
Šibenik, izgleda, nije navikao na obrazovane ljude koji su dolazili iz svih krajeva lijepe naše na taj novi studij za kojeg su čuli od prijatelja, koji se slučajno tu upisao i ostao oduševljen. Nije navikao na ljude koji misle svojom glavom i slijede razum. A zamislite dolazak tih ljudi stvara i probleme poput menze za studente, osiguranje prijevoza, pitanje studentskog doma, izgradnje kampusa. Pa jel gradu sad to treba, baš kad je odlučio napraviti novu cestu na potezu Drinovci-Širitovci-Unešić i to po dvije vozne trake sa svake strane da se ne gužvamo.
I Baltazar je mislio, mislio i smislio.
Ako uzmemo tu već postojeću Visoku školu i njoj pripojimo nedavno propali studij prometa ( ionako nam Peran stalno visi nad glavom) i Upravno pravo u Vodicama ( jer Vodice ionako nemaju gdje oprati novac koji im je u proračunu za školovanje), možemo osnovat Veleučilište u Šibeniku (to se za po ure riješi s Dragim Primorcem, našin ministron), postavit svoje ljude i lagano skinut s vrata sve gore navedene probleme. Pa nećemo još valjda davat novac u razvoj mladih života. Nek idu u Zagreb studirat, što su se navukli svi ovdje dolaziti.
I tako i bi.
Imamo sada Veleučilište na koje se nitko ne želi upisat. Podobni ljudi su tu, studenata je sve manje, a mi i dalje gradimo ceste. Pa moramo nekim putem i otići, zašto ne komotno u dvije trake cestom Drinovci-Širitovci-Unešić, pa na autocestu pa u Zagreb.
I zbogom Šibeniče!
Ivan Bašić
Post je objavljen 01.08.2007. u 17:18 sati.