Pred Tvoje Svete noge dolazim uplakana...
Strah me pogledati Tvoje Sveto lice, jer smatram da nisam dostojna.
Reci mi, moj Gospodine, zašto me ljubiš?
znevjerila sam Te!
Iznevjerila sam Tebe, svog najvjernijeg Prijatelja!
Dao si mi sve,
a ja sam Ti zaboravila reći hvala...
Jedno obično hvala!
Zaboravila sam...
I sad Ti se vraćam, baš kao razmetni sin!
Klečim pored Tvojih nogu.
Plačem...
Nemam snage reći jednu jedinu riječ:"Oprosti..."
Ali Ti...
Ti svojim Svetim dlanom dotičeš moje lice!
Ti svojim Svetim dlanom brišeš moje suze!
Htjela sam biti snažna,
ali izgleda da sam i ja samo čovjek...
Čak si mi se nasmiješio!
Pa...
Ti mi se raduješ!
Raduješ se meni!
Otvarnam Ti ovo ranjeno srce.
Očisti moj ispaćeni duh - toliko je čeznuo za Tobom!
Ne daj da ponovo odem,
da odlutam!
Drži me čvrsto za ruku da se ne izgubim.
Da Te ne zaboravim!
Post je objavljen 01.08.2007. u 11:15 sati.