Marketing
Ček, čekam...
Imam osjećaj da je cijela ova godina - godina čekanja.
Stalno negdje nešto čekam, načekavam... I gubim živce.
Tako sam i jučer na poslu, debelo iza radnog vremana, čulala usred livade. Pa malo stajala, pa sjedlila na nekoj fosni (naravno, u šosiću, na radost mnogoljudnog pučanstva muškog roda oko mene)..
Gdje sam sve čekala?
Čekala sam na MUP-u, prvo za odjavu starog auta (takozvanog "Cicija", po tablici ili "Picolovca" - to mu je ime dao kum kad je imao auto u posudbi od nas, onaj kum što se sada ljuti na nas). Eeee.. Tu se čekalo. Čekalo se nekih tri sata i nešto.
Onda sam par tjedana kasnije ponovno čekala na istom mjestu zbog prijave starog kombija. Nema veze, star ili nov, od broja 44 čekalo se do broja 176. Aha!!
Onda socijalno. Na socijalnom tj. HZZO-u, naravno, svakih tri mjeseca kako istječu doznake za dijabetičke stvari, tako ja zgiljam s posla (kaj bi oni odradili u dvije smjene, pa da i radni narod može bez muljanja i sranja na poslu doći potvrditi papire) i izgubim svojih dva sata života u još jednom redu.
Kako je priča s brojevima u MUP-u deprimirajući kad skužiš da se brojevi mijenjaju puževim korakom, ovdje je još gora jer stojiš u repu. Pa uleti Cigo preko reda. Pa uleti neki "senilini" penzić, obavi svoje papire i onda nam se cereka - očito i nije tako izgubljen u vremenu i prostoru. 
Naravno, načekala sam se i na poslu. Onaj dio posla kad na terenu - u blatu ili po pičini "nadgledaš" neke radove - što bi značilo - frajeri se muvaju (obično totalno neorganizirani, pa onda ja vičem na njih, a to zapravo i nije moj nego posao poslovođe), rade, a sve traje upičmač sporo...
Načekali smo se mi i novih pločica za kuhinju. Aha! Lijepo su nam rekli da treba pričekati par dana dok kamion iz neke faking Španjolske ili sl. stigne. E da. Stigao je on, ali ne i naše rot pločice. Pa smo onda čekali još malo - petnaest dana i - viola - stigle.
Onda ja odem po pločice, a frajer me pita (s mojim dijelom predračuna) - "Koji mi je prodavač napisao taj papir?" Ma da, baš se sjećam... 
Načekali smo se i popravaka automobila, nabave dijelova, muljanja majstora...
Ovim putem pozdravljam majstora Peru i šaljem mu poruku - "Nikad više kod tebe!". 
Apropo majstora, sada mi se otvara još jedno polje za čekanje - majstor kojem smo dali iljadu i nešto ojra (pola cifre) za postavljanje novog nadgrobnog spomenika nije mrdnuo prstom. Sada njega zivkam i prijetim mu mafijašima, novinarima i Guzdom. Pa da vidimo da li će upaliti....
Da li sam odradila ovu lošu karmu čekanja ili je to tek početak? Ufff.....
Post je objavljen 01.08.2007. u 06:35 sati.