Marketing
nothing in my way
It's just another day, nothing in my way
I don't wanna go, I don't wanna stay
So there's nothing left to say
Keane
I don't wanna go, I don't wanna stay
So there's nothing left to say
Keane
mogla bih pisati satima, napisati stotinu rečenica, ali svaka rečenica nosila bi istu poruku kao i ona prethodna. ništa novo ne bi rekla, samo staro drugačijim riječima.
zato ne pišem satima ni stotine rečenica, samo njih par, kratkih:
NE MOGU. NE ZNAM. NE ŽELIM.
ne mogu promijeniti svoju sadašnjost. ovaj trenutak mog postojanja. on je određen prošlim djelima. što je učinjeno, učinjeno je, on je takav kakav je, i tu je kraj priče.
ne mogu promjeniti ono što sam učinila. prošlost. podrobnije objašnjavanje nije potrebno.
sama si krojim budučnost. samo nisam sigurna činim li to ispravno. pokazat će vrijeme kad već bude kasno.
ne znam gdje sam se izgubila. negdje na putu iz prošlosti u sadašnjost. sad to više nije toliko važno i nije me toliko briga. jer evo odlučih više se ne obazirati na svoje postupke, pogotovo ne one krive. više se ne osjećam prisutno u svom životu ni u svom tijelu. kao da i nisam zapravo tu. ili tako nešto. i više me nije briga što radim dokle god preživljavam. jer ovo nije moje mjesto ni moje vrijeme. ova osoba nisam ja.
ne želim živjeti njen život. pubertet ili adolescencija, kako vam drago, je definitivno učinila svoje, ili još uvijek čini, zbunjuje me, pokušava me dokrajčiti. e, pa, neće! jer sam odlučila to sve ignorirati, sve napadaje bijesa, tuge i promjena raspoloženja. jednostavno ću pričekati svoju budićnost da dođe. kad me prođe pubertet, onda će sve biti lakše i smislenije. tako bar kažu, a ja im u ovom trenutku odlučujem vjerovati.
onda me ništa neće moći zaustaviti da odlepršam na svoje mjesto i u svoje vrijeme!
Take me wondering through these streets,
where bright lights and angels meet,
stone to stone they take me on,
im walking to the break of dawn.
Paolo Nutini
where bright lights and angels meet,
stone to stone they take me on,
im walking to the break of dawn.
Paolo Nutini
odlučila sam prespavati sve ovo. zapravo nisam toliko odlučila, koliko podsvjesno napravila. ne mogu podnijeti sva ove idijotarije koje mi se događaju. vjerojatno to i nije tako strašno, ali ih ipak ne mogu podnijeti. voljela bih da se mogu promijeniti, da ih mogu promijeniti, ali ne mogu i ne znam. zato ću jednostavno pričekati da prođu.
And why d'you lie
When you wanna die, when you hurt inside
Don't know what you lie for anyway
Now there's nothing left to say
Keane
When you wanna die, when you hurt inside
Don't know what you lie for anyway
Now there's nothing left to say
Keane
dok se moje mišljenje ne promijeni...
Post je objavljen 01.08.2007. u 00:56 sati.