Marketing
Državno odvjetništvo štiti organizirani kriminal
 |
| Zdravko Livaković, Božidar Kalmeta i Danijel Miočić (photo by 24sata) |
Namještanje natječaja u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, koje trenutačno dodjeljuje najunosnije poslove u državi, te iznuda dogovorenog, a neisplaćenog mita svoj su epilog dobili samo u optužnici za iznudu i pomaganje u iznudi, dok je glavni kriminal koji se odnosi na petljanje s natječajem akterima afere jednostavno oprošten.
Iako Državno odvjetništvo u optužnici navodi da je iznuda počela činjenicom da je vozač ministra Božidara Kalmete raspolagao informacijama o javnom natječaju, kojima nikako legalno nije mogao raspolagati, optužnica se svodi samo na posljedicu tog njegovog baratanja "opasnim" informacijama.
O tome kako je stekao povlaštenu informaciju te zašto je išao u naplatu "usluge" namještanja natječaja, koju je navodno pružio, u optužnici se ne spominje. Miočić, koji je zapravo zaposlenik Grada Zadra, prema ustrojstvu državne uprave nije čak ni mogao biti u rangu državnog službenika koji bi mogao raspolagati informacijom o vrijednosti ponuda na pojedini natječaj, već je mogao biti samo namještenik koji ne barata službenim dokumentima Ministarstva već obavlja pomoćne poslove poput portira, domara i slično.
Kako je pomoćni radnik došao u poziciju da zna tko nudi koju cijenu na natječaju i tko će dobiti posao Državno odvjetništvo ne zanima. Oni jednostavno pretpostavljaju da je sasvim normalno da pomoćno osoblje u nekom ministarstvu prisustvuje sjednicama povjerenstava na kojima se dodjeljuju poslovi vrijedni milijune kuna.
Kako je krug osumnjičenih zatvoren samo s osobama koje nisu, po svojim položajima, imale nikakve veze sa samim natječajem za koji su pokušali prisilno naplatiti mito i kako je vozač imao informacije, kako to piše u optužbi, koje nije smio i mogao imati, ostat će zauvijek tajna jer to mjerodavne ne zanima.
Ministar Kalmeta, koji je oprao ruke od svog vozača i prijatelja u kojeg je više od desetljeća imao najveće moguće povjerenje, neće nikome odgovarati što vozači u njegovu ministarstvu barataju cijenama u ponudama na natječajima i imenima tvrtki koje su na natječaju dale najpovoljnije ponude jer je to za njegovo ministarstvo očigledno uobičajena praksa. Osobe koje su znale povjerljivi podatak o ponudama prije nego što su najpovoljniji ponuđači službeno izabrani isto tako mogu mirno spavati jer nikoga ne zanima zašto te podatke daju jednom vozaču i zašto su tako benevolentno tu povjerljivu informaciju podijelili s osobom koje se to ne tiče.
Uglavnom, javnost je zadovoljena formalnom optužbom, a činjenica da se nikada neće otkriti kako je tekao postupak odabira najpovoljnijeg izvođača u slučaju koji je eklatantan primjer da sa sustavom za dodjeljivanje vrijednih građevinskih poslova nešto ne valja, za Državno odvjetništvo je potpuno nebitna.
Post je objavljen 31.07.2007. u 11:27 sati.