Marketing
... put prema Odranskom Obrežu...
Dragi naši čitatelji,
Mislili ste da će nam ove godine put prema Odranskom Obrežu proći bez ikakvih zanimljivih događaja
. Paaa... malo ste se zeznuli isto kao i mi
. Kao i svake godine, ni ove nas nije iznevjerio. Naš dragi IMV pobrinuo se da put prema spomenutom mjestu dobije svoje začine. Treću godinu već idemo tamo, i treći put imamo peh. 
Najbolje krenuti od početka, zar ne?
Iako su se svi razbježali kud su stigli, ipak se nas nekolicina, koji nemaju pametnijeg posla, skupila i uložila sve svoje nade i molitve barem u dobar provod.
Velika žuta lopta iznad nas i temperatura iznad 30° nam je barem stavila osmijeh na lice i potvrdu da barem ove godine nećemo biti zarobljeni na autocesti sa velikim pljuskom i tučom. 
No, u taj čas naše muške snage javile su se iz garaže i priopčili nam jako veselu vijest. Guma na kombiju je probušena. Hm.. zanimljivo.. još nismo ni krenuli, a već je počelo.
Dečki su brzo to zamijenili i uspjeli smo doći do prvog vulkanizera da nam to malo popravi
. Nakon duuugooog čekanja
uspijeli smo se pokrenuti i bez lutanja po svim mogućim cestama uspijeli smo doći do našeg odredišta.
Dok su se ostali rastrčali po igralištu pozdraviti sve poznate i nepoznate i smjestiti negdje u hlad
, mene je već čekala oprema i izlazak na stazu. Ovaj put za ekipu Johovca. Vručina nas je ubijala pod šljemovima
, ali stigla sam se odmoriti do početka naše vježbe.
Tad je već i sunce smanjilo svoju jačinu i bilo je sasvim ugodno. S obzirom da nismo bili u punom sastavu, morali smo posuditi neka radna mjesta. I opet bez naših Paukovčana ne bi ništa bilo, pa im se zahvaljujemo.
A dok smo se mi psihički pripremali za izlazak na teren
, naš kombi kao da je ispustio dušu, odnosno gumu
, i to istu onu koju smo kao popravili. Guma je opet otišla kod vulkanizera, a mi na izvođenje vježbe.
S obzirom da nismo imali apsolutni niti jedan dan treninga, prva vježba i nije bila toliko loša, oko 45 sek, ali greška nam je to jakooo povečala tako da se ipak pisala druga, koja je bila oko 48..koliko baš točno, to je malo veći problem jer se ne mogu sjetiti.
Ali u konkurenciji od 16 muških ekipa, mi smo bili 6. Sasvim solidno s obzirom na naš ne treniranje, ne zainteresiranost i putne uvijete.
Prvo mjesto u muškoj konkurenciji odnjeli dečki iz Paukovca,
a u ženskoj konkurenciji cure iz Molvica.
Svi smo se preselili za stolove
, gdje su neki umirale od bolova u želucu tj. gladi. Pa zato nakon dobre porcije čevapa, ludiranje je moglo početi.Ivek nadamo se da si nam se oporavil...
Fešta je bila sasvim ok! Naplesali smo se,
naskakali, pjevali i zajedno slavili sa svim ekipama.
Iako smo mislili da nam neće biti ok, s obzirom da nam pola ekipe fali, bilo je i više nego dobro.
Ovaj vikend smo slobodni, iako par ljudi će otići do prijatelja u Kostanjevcu i pogledati kako njihova vježba izgleda, osim ako ne bude opet problema. 
Za sad šaljem pozdrave svima koji su s nama i onima koji su se preselili na Jadran, iako imam osjećaj kao da ste svi negdje nestali....
Pozzz svima od lady di.. uživajte..
p.s. Ivanchica nam se javila i šalje svima velike pozdrave, a posebno 
.. hm.. jednom, dvojici... momaka....
Post je objavljen 31.07.2007. u 09:40 sati.