Dan za danom su prolazili.Poćela se bližiti zima a ja
još nisam dobila odgovor od Voldemorta,Kurta jedva da sam
viđala,obadvoje smo imali previše obaveza.Dane sam jedva
preživjavala.Bila sam iscrpljena,spavala sam dva sata i to
samo po danu.Mrzila sam sve oko sebe.Pogotovo Toma,
on me skoro svuda(kao slućajno)pratio.Bjes i bol
sam gomilala u sebi.Osjećala sam se potpuno
usamljeno.Kurt nikada nije imao vremena,Luna je
stalno vježbala za nadolazeću utakmicu metloboja
(bila je u ekipi na mjestu lovice)
Mia se ponašala skroz ćudno,jednostavno
je nestajala.Na objedima nikada nije bila.
Tako sam jednog dana ne mogavši više gomilati
bijes i bol u sebi odlućila opet ućiniti ono što
sam ovo ljeto stalno radila.Uzela sam jednu
tableticu sa djetelinom utisnutom na njoj(extasy-jel se to
tako piše?)i progutala je.Dok sam ćekala da joj djelovanje
poćne digla sam desni rukav pelerine i posegnula za žiletom.
Napravila sam dva dosta duboka reza.Krv je poćela jako teći.
Imala sam osjećaj da sa krvlju izlazi sva bol što sam ju
osjećala.Odjednom je i tabletica poćela djelovati.
Svi zidovi su mi bili iskrivljeni.Udaljini sam ćula
otvaranje vrata,a zatim vrisak.Mia je utrćala u sobu,
ja sam ležala na podu u lokvi krvi iz skoro prerezanih žila.
«Amy jesi li normalna?»plaćjivo je izustila Mia.Otrgnula
je komad mosteljine i ćvrsto mi ga omotala oko ruke.
Kada mi je pogledala zjenice izgledala je još više
zaprepašteno «Pa ti si skroz ušlagirana»
onda sam ćula ponovno otvaranje vrata.
Netko je utrćao u sobu i podiguo me s poda,
nježno me položio na krevet «Ona treba u bolnicu,ušlagirana
je i izgubila je dosta krvi.»zaćula sam Miin glas.
Posljednje što sam ćula bilo je protivljenje osobe koja
me digla na krevet.
Glava me je užasno boljela.Otvorila sam oći.
Bila sam u svojoj sobi.Pored mene je sjedio
Kurt,izgledao je bljedo i prestrašeno.
Kada je primjetio da sam budna zagrlio me.
«Obećaj da si to više nikada nećeš napraviti.»prošaptao
mi je na uho.
«Šta se desilo?»namjerno mu nisam odgovorila
na pitanje.
«Došao sam do tvoje sobe da idemo malo vani,ti si ležala
u lokvi vlastite krvi.Mia je bila iznad tebe i
vezla ti ruku.Htjela te odvesti u bolnicu. Nisam dopustio
jer bi te izbacili iz škole.Pa sam sam ukrao ovo,pružio
mi je malu boćicu.Popi to,to ti je ljek za obnavljanje krvi.
Popila sam to i onda sam mu isprićala
sve što mi je bilo na srcu.O tome kako sam se osjećala
napuštenom.Kada sam stala opet me zagrlio
«Amy,nemoj nikada to ponovno pomisliti,ja
te bez obzira na sve volim!»to je bilo prvi put da
mi je rekao da me voli.Odjednom sam bila sretna.
«E da jutros ti je došlo ismo od Voldemorta»
pružio mi je neotvorenu kovertu.Otvorila sam
je i nakon što sam je proćitala
zaprepastila sam se.
Post je objavljen 31.07.2007. u 10:52 sati.