Marketing
Nevera s Kvarnera
Ova sličica je stara i već ste je vidjeli, ali jučer nije bilo vremena za škljocanje digitalcem, ne kod mene.
Sve ruke bile su zauzete spašavanjem onoga što se spasiti dalo.
Nevera s Kvarnera.
U punom jeku, u svoj svojoj crnoj histeriji, jučer se obrušila na nas i iščupala nam sunce iz misli.
Letjele su ležaljke i suncobrani po terasama i plažama, borovi i čempresi savijali su se do gromovima i pljuskom izmučenog tla, letjeli su pitari sa cvijećem, i ručnici za plažu zajedno sa šarenim kvačicama i konopima. Nestajale su sandoline, barčice, pucali su konopi, popuštala sidra.
Kvarner se pretvorio u uzavreli kotao pobješnjelog mora, škure bure, munja i razbijenih komadića ljeta.
Podivljala, bijesna, grčevita nevera pretvorila se u izgladnjeli pakao.
U njenim raljama nestao je jedan ljudski život, za neke se još uvijek ne zna.
Lokalni radio jutros je spominjao devet nestalih.
Sve službe su na nogama još od jučer, ljudi hrabrog srca još uvijek su na terenu i neumorno tragaju i dalje.
Nemoćni smo pred silama prirode, možemo samo pokušati ublažiti posljedice te slijepe silovitosti.
No, muči me nešto drugo.
Sve ovo mogli ste vidjeti kao udarnu vijest sinoć u 18.30 na RTL-u.
Neveru s Kvarnera Dnevnik Nove TV u 19.15 prikazao je još detaljnije.
Vidjelo se divljanje mora ispod Krčkog mosta, vidjeli su se ljudi koji prkose prirodi i ne odustaju ni kad je jedan život već nepovratno izgubljen, ustrajni u pokušajima da spase što se spasiti da.
Priznajem, na Dnevnik 1. programa HTV-a zakasnila sam minutu-dvije jer sam crne vijesti pratila i na lokalnim stanicama. Očekivala sam, naravno, dugi prilog na samom početku Dnevnika, jer u Rijeci već godinama postoji HTV-ov studio i ekipa koja zna svoj posao i uvijek ga profesionalno odradi.
Gledam, dakle, dalje Dnevnik - ni riječi, ni slike s Kvarnera.
Mislim si - dobro, valjda sam propustila sam početak, idem provjeriti.
Okrenem teletekst sa sadržajem Dnevnika - nema. Da bi riječ rekli.
Na HTV-u bonaca.
Doduše, ne svugdje.
Vidjeli smo divljanje vatrene stihije koja hara već danima našom obalom, vjetar koji samo pogoršava ionako teško stanje i otvara nova požarišta, kanadere koji pokušavaju obuzdati proždrljivi oganj i ljude koji se svim snagama bore braneći i svoje i tuđe maslinike, vinograde, djedovinu... Strašne prizore požarišta, dugoročne i teško nadoknadive štete, bez ikakve sumnje, ali ipak, IPAK, i srećom, bez ljudskih žrtava.
I tih je minuta malo, premalo da bi do ljudske svijesti i savjesti doprlo što si to ni slučajno, a kamo li namjerno, čovjek u svojoj nemarnoj bahatosti ne bi smio dozvoliti ako se želi čovjekom zvati.
No, daljnja minutaža Dnevnika posvećena je zaista velevažnim zbivanjima i neprocjenjivim informacijama o sezoni kiselih krastavaca.
Vidjeli smo još jednu trakavicu iz beskonačnog niza domaćih trakavica s glavnim likovima iz podzemlja, prizemlja i ostalih dijelova ove lijepe naše ljuljajuće zgrade, u kojoj pričuvu uredno i skupo plaćaju samo stanari sitnog zuba.
Detaljno smo informirani i o teškom stanju Bushovog kipućeg prišta na guzici, napokon čistom zraku nad Slovenijom gdje uskoro stupa na snagu opća zabrana pušenja na javnim mjestima (naravno, ne i zabrana proizvodnje cigareta, kao ni nigdje u svijetu), o genijalnom i senzacionalnom kiosku za pušače postavljenom u jednom tamošnjem ministarstvu za 6 tisuća eura, i općenito, o kroničnoj dijareji i ostalim probavnim smetnjama naše prekrasne, jedine, sudbinom nam dodijeljene, ali i pomalo lost-in-space plavuše, naše Miss Universe, Majčice Zemlje.
Prilog o neveri s Kvarnera nisam dočekala, kao ni kraj Dnevnika. Stavila sam slušalice i pustila si muziku; David Bowie, Space Oddity. To me smiruje.
Ispravite me slobodno ako griješim, možda ste vi vidjeli neveru s Kvarnera među udarnim vijestima u jučerašnjem HTV-ovom Dnevniku u 19.30.
Mi iz ove županije već smo navikli da nas nema među važnim vijestima.
Naš zagađeni zrak, nepostojeća zaobilaznica, LNG-terminali i poluautocesta smrti Rijeka-Zagreb očito su samo nama važni.
Dobro jutro, Hrvatska, i mi smo tvoji građani!
Branili smo te u ratu, plaćamo ti poreze u miru, sjeti nas se ponekad.
Dobro jutro, HTV!
Plaćamo ti pretplatu kao i ostatak Hrvatske, baci pokoji milostivi pogled tog hladnog, elektronskog, dalekovidnog oka i na nas.
Da vrijedi ona "Koliko para, toliko muzike" slušali bi pjesme iz svih krajeva lijepe naše.
No, što je - tu je.
FORZA FIUME, hrabrimo naš grad mi koji ga volimo, bez obzira odakle smo došli živjeti na ovu tvrdu primorsku grotu.
Najdraža Rijeko, još te ni jedna bura nije otpuhala, ni neće.
Postoji škura bura, kao što je ova sinoćnja, zloćudna.
No, postoji i ona druga bura, ona koja razvedrava nebo i pretvara ga u blistavo plavetnilo bez oblaka.
Ona koja pročišćava zrak, odnosi smog i smrad i donosi željno iščekivano osvježenje.
Nadam se da će uskoro zapuhati jedna takva i raščistiti smog nad cijelom Lijepom našom.
Nadam se, jer ja sam najveselija pesimistica na svijetu.
Do tada, eto rodnom gradu malo muzike po izboru vaše DJ MM!
|
Post je objavljen 31.07.2007. u 10:34 sati.