Razmišljanje jednog običnog građanina
Bjelovar, 12. 11. 2003.
Potaknut predizbornom kampanjom u kojoj svi obećavaju bolji život, moram primijetiti nekoliko stvari, a to je:
Niti jedna stranka nije definirala što je to siromaštvo u Hrvatskoj i što je egzistencijalni minimum kako za pojedinca tako i za porodicu. Što to znači?
To znači da se mora znati kolika su mjesečna minimalna sredstva za preživljavanje pojedinca (egzistencijalni minimum) odnosno sredstva za hranu, stan, higijenu, odjeću itd.
Nadalje mora se u vezi toga definirati koja je najniža klasa po primanjima u državi i to zato da bi se znalo kolika je minimalna zarada - mora se znati, kolika je najmanja zarada, da bi se moglo planirati zarade drugih… Jer je najmanja zarada za neki okvir, usporedbe i vrednovanja drugih poslova.
Naravno pod zaradom tzv. najslabije plaćenih odnosno nekvalificiranih osoba smatram zaradu koja ne povređuje ljudsko dostojanstvo, što znači da bi takva osoba sa svojom zaradom morala pokriti troškove stanovanja, hrane odjeće i drugih stvari koje su u standardu za život u 21 stoljeću.
S time nadalje veže se porezna disciplina, a to znači da su svi građani jednaki kod plaćanja poreza i da nema iznimaka.
Od porezne discipline se financira država i svi ostali servisi koji su na usluzi građanima, a to je davno poznato i u kapitalističkim zemljama.
To su samo moja kratka razmišljanja običnog građanina koji živi prosječnim životom, a još bi samo napomenuo: da svega toga nema - bez borbe protiv korupcije i bez boljeg i učinkovitijeg pravosuđa.
Suradnik - Udruge »Štit«
Ivan Fejer
Post je objavljen 31.07.2007. u 09:14 sati.