Ne želimo povratak u feudalizam
Predstavljamo vam Branka Stojkovića, kandidata za Županijsku skupštinu i Županijski dom Sabora
Sramotno je da uvozimo hranu. Hrvatska ne smije biti čistač tuđih skladišta.
Naš sugrađanin, gospodin Branko Stojković nositelj je liste za našu izbornu jedinicu, onu koja hrvatskom čovjeku može ponuditi mnoge kvalitetne promjene. Kakva je to država koja, umjesto da čovjeku pomaže u rješavanju problema, još mu zagorčava život i odmaže mu, pa ga i kažnjava na sve načine – pita Branko Stojković i dodaje: -Oduzeti ljudski identitet i bešćutno se ponašati prema ljudskoj tragediji hrvatskog naroda – to budi revolt u svakom razumnom čovjeku u Hrvatskoj i u svijetu.
Osporavati ljudske potrebe, govoriti čovjeku da ima prava i pravnu državu, koju nema, a koja grubo krši opća prava čovjeka, povratak je u despotizam. Ovo je najpotresnije doba za hrvatsko narod koji je bačen u bijedu. Oni koji sad dobro žive zaboravili su 23 500 poginulih i 2500 nestalih, te mnogo teško i lakše ranjenih i velika materijalna razaranja Hrvatske i sve druge štete.
U modernom svijetu bore se protiv siromaštva, a ovdje ga se namjerno stvara, jer glad i neimaština najviše bole, a mi to doživljavamo od ljudi kojima je dano povjerenje. Zločin je da su ljudi u Hrvatskoj dovedeni na rub propasti, da radno sposobni ljudi, kao i ostali, ovise o humanitarnoj pomoći, socijalnoj službi, a u nekim gradovima o javnim kuhinjama i da im birokratska uprava dijeli mrvice.
Oduzeti nekome nešto i na štetu drugoga, uvećati sebi sigurnost više je nego krajnje brutalan čin. U Hrvatskoj je pola milijuna nezaposlenih, 150 tisuća ljudi ne prima mjesecima plaću jer su žiro-računi njihovih poduzeća blokirani, 120 tisuća ljudi prijeti otpuštanje s posla jer su njihova poduzeća pred stečajem.
Besramne pljačke nazvane su pretvorbom. Oni su preuzeli radničke pogone, a radnike izbacili na cestu. Treba poništiti takvu pretvorbu. Na redu je sada i seljačka zemlja, žele da hrvatskom privredom i poljoprivredom vlada nekolicina gazda. Ponovo ističem, sramotno je da uvozimo hranu. Hrvatska ne smije biti čistač tuđih skladišta. Politika uvoza uništava hrvatska sela. Uvozom i izvozom dobro zarađuju profiteri, uvozi se skupo, a izvozi jeftino. Uvoz premašuje izvoz. Došli smo do toga da naš seljak mora bacati krumpir, papriku, i mlijekom hraniti svinje.
Ne želimo povratak u feudalizam i robovlasničko društvo, niti želimo biti kolonija ili rezervat. Zato pozivam sav hrvatski narod da uzme stvar u svoje ruke i da se protivi onima koji ne poštuju ustavna načela i volju naroda. Takvi moraju biti krivično gonjeni i primjerno kažnjeni, moraju odgovarati za svoja nedjela i za grijehe koje su počinili hrvatskom narodu. Branko Stojković želi državu koja će svim građanima Hrvatske jamčiti pristojan život, a ne želimo anarhiju.
Ne želimo da nam netko komada našu cjelovitost i da je prodaje. Stanje u Hrvatskoj kakvo sada imamo održava zapravo nametnuti strah postojećeg režima. Mi smo protiv svake represije i protiv svake totalitarne vlasti. Krajnje je vrijeme da se stane na kraj ljudima koji nas guraju u propast i da ih zauvijek uklonimo s mjesta kojima očito nisu bili dorasli.
U povijesnoj zbilji jugo-komunizma mnogi su hrvatski intelektualci tražili ideološki spas u emigraciji, a tako je, nažalost, i danas kada bježe od nametnute hegemonije. Povijest je dobra učiteljica života, ali mnogi iz nje ništa nisu naučili. Kamo nas vodi takva politika da su naši umirovljenici pokradeni za oko 40 mirovina, a prisiljeni su prehranjivati se iz kanta za smeće. A od njih rade budale.
Nekoliko ljudi i dalje u državnom vrhu radi što hoće, mijenja stotinjak ministra, savjetnika, načelnika, predsjednike sudova itd. Stvaraju se dosjei, unaprijed ispisane optužnice i montirani procesi. Vidite što radi vlast, nemaju milosti ni prema majkama koje su na porodiljnom, ponizili su ih s minimalnom naknadom. Najprije su ih nagovorili na troje ili više djece, a poslije su donijete rješenja zamijenili novim rješenjima. To je neljudski i svirepo. Igrati se ljudskim pravima i ljudima ostaviti samo suze, krv i znoj.
Nije riješeno pitanje ratne štete, HDZ je prisvojio sve javne medije, televiziju, radio, pošte. Nama ne treba jednopartijski sustav, koji smo već imali 45 godina. Ako želite i dalje ovako živjeti, glasajte ponovo za HDZ. Oni su građani prvog reda, a svi mi ostali građani drugog reda.
Naši izbori
I da nešto kažem o sebi. Kandidat sam za Županijsku skupštinu i za Županijski dom Sabora. Ako me izaberete, neću se samo zalagati nego ću sve ispunjavati. Rodio sam se u Hrvatskoj, u Bjelovaru, od majke Drine, djevojački Pezer, rođene u Hercegovini u Cerovom Dolcu ( Dolnjim Mamičima ) kod Ljubuškog i oca ( Milana Dimitrijevića ) Miloša Stojkovića, rođenog u Makedoniji, koji su se 1955. godine upoznali u Bjelovaru, gdje su se i vjenčali u Rimokatoličkoj crkvi, u kojoj sam i ja religiozno kršten. U Bjelovaru sam završio osnovnu školu i srednju. Izvanredno studirao na Križevačkom institutu, stočarsko poljoprivredni smjer, studij nisam završio. Nisam služio JNA ( Jugoslavensku narodnu armiju ) niti bio u SKJ. Nisam sudjelovao u javnim manifestacijama u bivšem sistemu, nikada nisam navijao za klubove Partizan, Crvena zvezda, nisam obnašao nikakve funkcije u sindikatu, partiji i drugim organizacijama, niti bio član. Nisam plakao za vrijeme javne i medijske sahrane Tita, niti pohađao političke škole, sindikalne, kumrovačke i sl. Nisam vjerovao u Vladu Ante Markovića i moral JNA, nisam gledao TV serije i filmove Bolji život i Pozorište u kući. Nisam bio na rednim akcijama i pušio Jugoslavija cigarete…Vjerujem u živog boga koji nas je kadar spasiti. Moja rodbina u Hercegovini i u Hrvatskoj bili su svi u Domobranskoj i Ustaškoj vojsci. Nisam posjećivao niti radio ili provodio godišnje odmore u Srbiji, niti ikad ikoga tamo od familije imao. Sudionik sam Domovinskog rata za Hrvatsku, osuđivan u bivšem sistemu 1978. godine kao državni neprijatelj zbog trganja zastave na Titov rođendan. Za vrijeme napada na kasarnu moja kuća, tj. stan u Ulici Matije Gupca JNA je tenkovskim granatama srušena i izgorjela do temelja. Tu su izgorjele moje uspomene iz djetinjstva, namještaj, fotografije…Imam 14 godina radnoga staža, zbog financijskih teškoća i stanja u zemlji nisam završio studij, a radio sam u Tehnici i Proizvodnji opruga Franje Fofonjke. Bavio sam se inovacijama. Ljubitelj sam sporta i njime se i danas bavim. Oženjen sam i otac sam petero djece; Andrea, Aleksandar, Andriana, Mateo i Antiša.
Tako govori g. Branko Stojković, koji je i suradnik - hrvatske stranke prava, smatra da naše društvo može ozdraviti i da u njemu se može puno bolje živjeti. Te želi omogućiti sebi i građanima život dostojan čovjeka. I na kraju, gospodin Stojković vas poziva da se uključite u »okrugli stol « na Gradskom radio Bjelovar, u petak, 11.travnja s početkom u 20 sati, jer će on predstavljati svoj program.
Naše vrijeme
Bjelovar, 09. travnja 1997. Str.29
Post je objavljen 31.07.2007. u 09:03 sati.