Ej pargaruša radila pargara.
Ajd pargar do pargara ne se pargar para,
sjela cura do bećara pa se razgovara.
Ej nadila mu ime šljingeraja.
Ajd pargar do pargara nek se pargar širi,
sjela cura do bećara pa se kokoširi.
Ej ajde diko, ajde janje moje,
ej da idemo kolu obadvoje..
Der, der lane moj, der javore,
oj deder lolo igraj do mene.
Ej ljubimo se i za druge smija,
ej grlimo se u tom nema grija.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Koliko je god diva u prošloj pjesmi bila povučena, toliko je ova “ratobornija”. Ima ona doduše toliko vremena da sa svojim “bećarom” razgovara, ne juriša ona na prvu, ali njena suzdržanost neće dugo trajati. Nek se zna štaj na stvari! Očito je taj njen razgovor s “bećarom” prošao za nju povoljno, ona sjela do “bećara pa se kokoširi”. Ovo “kokoširenje” može biti u najmanju ruku dvojako: postigla je svoj cilj, osigurala si “bećara” i sada drugima, koje su možda također na njega “bacile oko”, inati uspjehom. Ona u svakom slučaju i dalje ima inicijativu. Ne zove on nju da idu u kolo nego ona njega. Ona se očito zaljubila preko ušiju. Hajde, dobro je. Put do kola, a kolo je obično bilo navečer, je u pravilu bio mračnim šorovima, sokacima, drumovima. Nije baš bilo “opasnosti” da ih netko vidi. Ali ona ne traži anonimnost, ona se očito ne želi pred nikim skrivati. Ima se dojam da su oni u najmanju ruku zaručnici, jer tek poslije zaruka je diva smjela s đuvegijom javno 'odati. Ona svoju zaljubljenost pokazuju među čitavim svitom: u kolu! Ona ga poziva”Oj deder lolo igraj do mene” . Uvik se u kolu vidilo tko do koga igra i uvijek se “znalo” u kakvoj su oni vezi, pa čak i onda ako je to bila tek puka slučajnost ili pak prvi pokušaji približavanja. Svako su kolo neke neminovne babe pratile, njihovom budnom oku ništa nije moglo promaći, za svaku su one prigodu imale spremljeno obrazloženje, čak “tvrdnje”.
Ako dakle ova diva, znajući koju ulogu kolo uz čisto zabavni karatker, uz sociološki također, ima, koje se sve “opasnosti” tamo događaju, koje priče oko kola kruže i koje joj moguće sankcije prijete, otvoreno poziva “bećara” da uz nju igra, onda je ona spremna na sve. A tako se i dalje ponaša. Ide do kraja, jer ljubiti se i grliti “nije grijeh”. Netko je ovdje zakazao, no nije nam uloga tražiti krivce za neuspjeli odgoj. A zašto bi konačno ovo trebalo biti znak neuspjelog odgoja? U uvodu smo vidjeli da su Babogreci glede ovih stvari bili daleko liberalniji od ostalih. Da li ovo čak odstupa od tog liberalizma ocijenite sami. Ovdje postoji u svakom slučaju opasnost, da se veoma transparentna erotika na ovom vlažnom tlu oklizne u čisti sex!