Uvijek dobim neki predikat da ne nesto ne volim Motovun. To ako se pogleda moj popis festivala koji nije abecednim redom sastavljen oma bi trebalo biti jasno da to nije tako. No ja uvijek želim, valjda ko i svako drugo prosječno ljudsko biće da drugima i meni bude što bolje.
Zasto ne, zar je to loše? Ove godine neke stvari su se popravile i kreću se na bolje. S nekima imam oprečno stajalište sa establishmentom MFF-a ali kaj je tu je. To mora biti. No ja sam uvijek bio legalist i vjerujem u sporo, ali neumitno djelovanje vremena i tokova u svijetu i na ovaj za naše uvijete avangardni filmski festival.
Imam dvojicu prijatelja (iz dva sukobljena grada naše zemljice) koji me uče strpljenju i pozitivi pa po njihovom empirisjkom nauku i ja shodno vjerujem da će sve na kraju biti i mora biti dobro. Naime neki trendovi koji su započeti na Zagreb film festivalu su preuzeti ove godine i u Motovunu.
Naime toliko je filmova da se sve ne stigne pregledati. Ono što mi je falilo je bio neka vrsta video sobe u kojoj se more pregledati u miru ono što se propustilo dan ili noć prije. Eto nije u svemu začetnik trendova Motovun. I to je dobro jer se festivali trebaju nadopunjavati dobrim sadržajima pa tako i ovim. Naravno ovo je dio koji je odličan za novinarski puk da lakše poprati događanja. No što je ove godine bilo bolje za običan gledateljski puk.
Pa prvo čega se mogu odmah sjetiti je odličan popratni program u kojem je, opet ću se ponoviti... dosad prednjačio ZFF, dakle odličan muzički program ove godine pomalo je meni nadopunio prazninu u nekim filmovima koji me nisu u prve dane festivala zadovoljili.
Kada nekoga koje posjetio fest upitate sigurno će prvo spomenuti Let 3 no ja bi rekao da nisu bili ni do koljena pravoj iskonskoj istrianskoj atrakciji u vidu fenomenalne, ne samo pjevačice, već i zabavljačice Tamre Obrovac.
Svaka čast direkciji festa ona je bila pun pogodak.
Osim nje tu su bili odlični rumunjski cigani pa da ne zaboravim i glazbeno iznenađenje iz Vojvodine i tako. No za mene je pravi raspašoj bio zadnji dan, tj. zadnja večer kad je cijeli grad nakon zadnjih projekcija bio pretvoren u jedan veliki rave, rock i šta ja znam još party.
Uz Tamaru taj dio mi je bio genijalan.
U drugom planu su ostali filmovi. Nisam zajedljiv, no jednostavno ne slažem se sa konačnom odlukom žirija. Filmovi koji su bili na programu su me tek ... nekako i očekivano oduševili tek u srijedu i to sa tri naslova. Definitivno provjereno su uvijek dobri bili filmovi koji su u Montonu dolazili iz Skandinavije, tako za mene se tu nemre fulat. Zanimljivo je da je prvi film koji me se dojmio, bio unatoč mojem plašenju ekipe s kojom sam provodio vrijeme na festivalu, sasvim dopadljiv i topal ... koliko to more biti topal jedan Skandinavski film.
Tako je "Efter Bryllupet" (ili u prijevodu nakon vjenčanja) meni najzanimljiviji i možda festivalski najkompletniji, no na kraju je odlučilo da pobjeđuje film koji prvi vidi žiri pa im nekako do kraja ostane u sjećanju.
Dakle kad bih opisao ovaj film u jednoj rečenici bilo bi to da je posrijedi jedan sa krajnje požrtvovonom i humanom crtom prožet film i standardom ponašanja koji je danas u predatorskom okruženju posve stran, dakle žrtva jednog čovjeka radi dobrobiti obitelji, ljubavi ili poetskije rečeno mnogih.
Ovaj film je bio prikazivan na kinu Trg. Ja nisam ostao na projekciji koja je uslijedila i napravila orgoman kaos pred kinom, riječ je o projekciji "El labirinto del fauno" u režiji Guillermo del Toroa, već sam otišao na projekciju u kinu Barbacan filma koji je opravdao preverznost ili iskrenuti način pogleda na realnost, a to je "Kunsten at graede i kor" (ili umijeće plakanja) u režiji Peter Schonau Fog. Mene koliko je i publiku zabavljao film, zabavljao je i pogled na našeg eminentnog filmskog kritičara XY koji je kamena lica promatrao jednu perverznu zabavu na platnu. Ta crnohumorna danska drama bila je možda i vrhunac filmskih iznenađenja na ovom festivalu. Hardcoraši kakvi jesu, skandinavce trebate pokušati shvatiti kako oni zaista, stvarno pokušavaju prenjeti na platno život kakav on zapravo jest, prljav, lijep, tužan ili veseo. Dobro kod njih je zbog polarnih noći manje vjerojatno da će se naći optimističnih tonova no ... jednostavno ih onda zaobiđite u svojim filmofilskim lutanjima.
I tako za mene ovaj Motovun će biti upamćen po glazbenom popratnom dijelu bijelim i crnim t........, odličnom teranu, gradu koji je pao za mog popodnevnog izbivanja u Istarskim toplicama, ludom boravku u kampu i filmovima.
Post je objavljen 30.01.2007. u 12:00 sati.