Moj život je rijeka
koja danas teče
al, neće ona tako dovijeka
nešto će da je sasječe.
Teče ona
i grana se u tisuće pritoka
punih slapova, vode i kapi...
Samo jedna mala kap
može da pokrene
tu bujicu života
il' da je okrene
k ponoru i dubinama...
Kako je samo mala ta kap,
ali baš ona može preliti čašu
i u toj rijeci zapisati sudbinu
moju, tvoju, našu...
Moj život je rijeka
koja polagano teče,
puteve pred sobom siječe...
Neke strmine lako prolazi
lako ih prođe i lagano gazi,
kod nekih se zaustavi
ali k cilju svome ona teži
i ni od čeg ne bježi.
Upravo ušće
san je ove rijeke,
san koji je tako blizu
i koji traži napore velike...
Ona je spremna
i zna da mora toliko toga prijeći,
sve te ponore, litice, kamenja i uzbrdice...
Sve to mora sasjeći
da bi konačno došla do svoga ušća
svog utočišta...
Putevi kojima mora proći
nekada će biti lagani a nekada teški,
ali da bi savladala bilo kakav put
mora imati - cilj.
Cilj kojem će ona težiti,
zbog kojega će uvijek teći
i kraj kojeg će mirno usnuti i leći...
Cilj moje rijeke je - ušće,
duboko u sebi osjećam da je pravi
i ako ikada stignem do njega
znam da utopit ću se u svoj toj silnoj sreći.
Hoću li uspjeti
to život će mi reći
jer moj zadatak je:
teći, teći, teći...
Pozdrav svima koji pronalaze put u ovom izgubljenom svijetu...
Ja sam ga (izgleda) zaista pronašla i sretna sam!
Svima Vam želim isto!
Pusa i veeliki pozdrav!
Post je objavljen 30.07.2007. u 14:53 sati.