Marketing
Ča je B.Pitt kontra V.Mlikotti
Fizičar Isaac Newton je navodno definirao prvi zakon gravitacije tako da mu je pala jabuka na glavu. Vjerojatno je nadobudni Isaac uživao u popodnevnoj dokolici, odmarajući se nakon obilnog ručka u sjeni drveta. Iz čista mira i uživanja u popodnevnom pižolotu, eto ti ga na – padne mu jabuka na glavu! A naš vrli Iso rečeni Njutn, ni pet ni šest, odmah zapiva onu našu
Mala moja dajem ti na znanje, sila masi daje ubrzanje...
Ef jednako je em puta a!
I nikako drugovačije...
Iso je zakon!
E sad, nisam siguran je li isto tako i Vedranu Mlikoti pala na glavu jabuka, kruška, ili možda čak i smokva, ali ideja koja se prije desetak godina rodila, da se u Zagvozdu naprave prave pravcate kazališne predstave sa pravim pravcatim glumcima, koliko god zvučala redikulozna u samom začetku, zahvaljujući mnogim znanima i neznanima ljudima brzo je naišla na plodno tlo.
Jedna prava ideja može napravit čuda.
Ima nešto neobično u tim ljudima imotskoga kraja, gotovo svi odreda imaju u sebi urođeni poduzetnički duh koji jednostavno zna kako pravu ideju provest u stvarnost.
Kad su me prije desetak dana nazvala dva moja dobra srednjoškolska pajdaša, jedan porijeklom upravo iz Škiljinog Zagvozda a drugi iz obližnjeg Kikaševog Medovog Doca, pa mi predložili da idemo na lice mista i ustanovimo o kakvom se fenomenu radi, dilema nije trajala niti stotinku sekunde. Glumci u Zagvozdu – pa to je već prava institucija, ma nema šanse da je i ove godine propustim.
Naravno, nećemo u Zagvozd tek tako, nije to samo dođi, pogledaj i ajde ća nazad, za pravi ugođaj i dojam potrebno je i društvo pravih ljudi. Na sriću, oko mene je u zadnje vrime sve pršti od pravih ljudi. Uglavnom iz školskih klupa, kako onih davnih matematičko-informatičkih, tako i ovih friškijih, planinarskih.
Sad će zasigurno opet neki moji čitatelji početat kolutat očima i povezivat moj lik i djelo u nekim neobičnim kombinacijama, ali časna pionirska, nisam ima namjeru pisat o iću i piću. Evo nemam čak namjeru ni sada!
Ali...
Potpuno usredotočen na kulturna zbivanja i opijen lipotom prirode, a posebno pogleda na Svetoga Juru sa ove sjeverne strane, nisam uopće ni primjetija da su nas naši domaćini dočekali sa punim stolom delicija, od domaćeg pršuta do fenomenalne pečene janjetine. I šta'š sad, kad mi je već zamirisalo, moraš se malo mašit, je li....
Samo pinkicu...
Na trg glumaca u središtu Zagvozda došli smo pola ure prije početka predstave. Samo zahvaljujući Davoru, našoj jakoj vezi, uspili smo se dočepat katriga. Je istina je da nas je bacilo malo u kantun ćemo morat istezat vratove, ali dobro je.
Na trgu krcato ljudi, ka u priči. Sve dupkom puno, ne samo gledalište, već i okolni zidovi, krovovi, stabla, stupovi, prozori na susjednim kućama, ulice...
Ponegdje je bilo i grčevite borbe za bolju poziciju...
Večeras je predstava «Bljesak zlatnog zuba» Mate Matišića u izvođenju glumaca HNK iz Mostara. Skoro idealan odabir za ovu prigodu, jer je tematika vezana upravo za ovaj imotski kraj. O vječnoj muci i teškom siromaštvu, stalnim odlascima u veliki svit i traženju nekog boljeg života, odnosima žena i muškaraca, starih i mladih, roditelja i dice...
Publika je, treba li uopće posebno isticati, zdušno prihvatila izvrsnu glumu mostarskih glumaca kojima se, za ovu priliku pridružio i glavni junak čitave priče – naravno Vedran već spomenuti Mlikota. Na pozornici je kao riba u vodi, svoj na svome, njegovi pokreti, način hoda i izgovaranje rečenica su naprosto neopisivi, to morate vidit.
Kako se ono kaže da nitko nije prorok u svom selu!? Ipak, večeras mi se učinilo da u ovom slučaju to ipak nije bilo tako jer je rođeni zagvožđanin svakim svojim nastupom dobijao ovacije i pljesak na otvorenoj sceni.
Ča je Bradd Pitt kontra Vedranu Mlikoti!
Još će taj Brad molit i kumit organizatore samo da nastupi na ovoj pozornici.
Nakon predstave, živost se preselila iz gledališta na ulice Zagvozda. Svi su puni očekivanja za slijedeća događanja u malome mistu – zamislite Ribarsku noć i turnir u vaterpolu!
Zbog skučenih dimenzija lokve u kojoj se igra vetrpolo u igri ipak mogu sudjelovati samo po tri igrača u svakoj momčadi.
Lipo je ovo bilo sve vidit i osjetit tu radost, gostoprimstvo, neponovljivu atmosferu. Evo najboljega dokaza kako jedna, samo naizgled nemoguća i neostvariva, ali sjajna ideja može uz podršku velikog broj ljudi izrasti u nevjerovatnu atrakciju. Ove lude noći u Zagvozdu traju čitavo lito, auto cesta je došla na samo 14 kilometara od mista. Ovdje se već zezaju da je Zagvozd postao predgrađe Zagreba. Je li potrebna bolja preporuka?
Ajmo se gibat gibat!
Post je objavljen 30.07.2007. u 15:17 sati.