Iako se sustina kazivanja"Muslimani pod kokardom"mogla razabrati ili naslutiti citajuci vec i podnaslove
("Kako se u toku II svjetskog rata mijenjala taktika cetnika prema Muslimanima";"Kako se kao zrna kukuruza iz raspukle vrece rasulo osam bataljona Muslimanske nacionalne vojne organizacije bliske Ravnogorskom pokretu";"Kako se radjala,borila i nestajala`Grupa muslimanskih korpusa Jugoslovensk vojske u otadzbini`"...),a jos upecatljivije u integralnom tekstu kako i zasto je"djeneral Djerdjelez"
ostao bez vojske,sam sa barjaktarom,ipak,mnogi poznanici i prijatelji,mahom bivsi partizani,ocekivali su i naknadna objasnjenja o neocekivanom nacinu pisanja o-njima nekad-protivnickoj cetnickoj vojsci.
Dokumentarno pripovijedanje o"vojsci za jedno ljeto",pretezno zasnovano na cetnickim dokumentima,
ukazuje na strategijsku koncepciju projekta"Velike Srbije"zacetog sredinom 19.vijeka i dogradjivanog
"kosovskim zaristima"sve do agresije i genocida na BiH`92-`95.podrazumijevajuci i politiku zavaravanja muslimanskog naroda u vrijeme II svjetskog rata kako bi se,makar jednim dijelom,ukljucio u sprovodjenje programa Ravnogorskog pokreta.Ta zamka je uocljiva vec i samim nazivima muslimanskih ravnogorskih vojnih i politickih organizacija,uz"svoje"pecate i druga obiljezja.Tako su se krajem 1942.godine prvi muslimanski ravnogorci u Hercegovini oglasili i rezolucijom o formiranju MUSLIMANSKE NACIONALNE VOJNE ORGANIZACIJE,mada je tajnim projektom"Velike Srbije"jasno naznaceno njihovo biolosko satiranje i preseljavanje prezivjele nejaci u Tursku i Albaniju.Otuda istovremeno i odvojene i zajednicke komande,poput"Operativnog staba cetnicko-muslimanske komande,za oslobodjenje Bjelimica",sa dva pecata"dvije"nacionalne vojne komande,a u isto vrijeme cetnici su tajno pripremali istrebljenje sandzackog i istocnobosanskog stanovnistva,svojatajuci saradnju.
Kada je cetnicka vojska dozivjela poraz u sudaru sa partizanskim divizijama u bici na Neretvi pocetkom
`43.,a prevareni i zaludjeni dio muslimanskog seoskog zivlja,njih dvije i po hiljade naoruzanih,
naprosto nestao u smrtnom ratnom zagrljaju,kada se ta vojska rasula,a njeni rukovodioci okoncali zivot,pripremljena im je druga zamka.
Posljednje ratne zime nacelnik Staba Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadzbini armijski general Dragoljub Draza Mihailovic naredbom je imenovao"za komandanta Muslimanskih korpusa u Bosni,brata Muhamedbega Preljubovica",u sastavu Jugoslovenske vojske u otadzbini,sa odobrenjem da"muslimanske trupe mogu nositi zastave zelene boje,sa belim polumesecom i zvezdom u sredini,a sa obe strane imace,takodje u gornjem uglu uz koplje,jugoslovenske drzavne boje."
Ta drama manjeg dela muslimanskog naroda prije pedeset i neku godinu osvijetljena je cinjenicama:
kako su je pripremili sastavljaci genocidnog projekta"Velike Srbije".
To kolektivno i pojedinacno zavodjenje i vidjenje drzavotvorne koncepcije zivljenja,zasnovano na deseterackim snovidjenjima porazenih srednjevjekovnih"kosovskih vitezova",neposredni je podsticaj i program sadasnjih agresorskih oklopnika zakrecene svijesti i morala.
(Mensur Seferovic-"PREBOLI ZLA")
Post je objavljen 30.07.2007. u 14:02 sati.