sjećanja i osjećaji...zajedničko im je kažu da bljede i nestaju...ali kod mene je drugacije...bar oni jaki...pravi osjećaji, nikad ne izbljede...i sjećanja, pa i na najmanje detalje, ostaju negdje duboko memorirana...
kao i ljubav...očito..jednom kad voliš...
sad se jedino pitam...dal ja sam taj...kojeg neko se sjeća...dal ja sam taj koji nekom fali...dal ja sam taj kojeg još neko voli...
Ako se neko uopće kojim čudom navrati tu...i zapita..pa zasto ponos i predrasude...neka se prisjeti tog romana...filma...tu je ta veza....somewhere... in between dreams...
....stvarnost ponekad stvarno zna bit surova...ali ja sam siguran da negdje, tik iza granice "onog šta se podrazumijeva" , živi hrabrost, vjera, ponos...ljubav... i čvrsto u to vjerujem...
...vjerujem i u sreću...e sta ta zna biti varljiva;))))
Post je objavljen 30.07.2007. u 12:11 sati.